svet

novembar 5, 2014 16:35

By

Milan Stanković: Samoća mi prija, tako je najbolje!

Milan-Stankovic-4

Milan Stanković svojim putem korača sigurno i nema dilemu da li je bilo šta trebalo uraditi drugačije. Nekonvencionalan i samouveren, nevažno mu je šta će ko reći. Palanački duh prezire, a stereotipe zaobilazi u širokom luku. U razgovoru za „Hello!“ mladi pevač i sudija u šou-programu „Pinkove zvezdice“ priznaje da je mnogo teže biti član žirija nego takmičar, posebno kada među talentovanom decom birate tinejdžersku zvezdu koja će zadovoljiti visoke kriterijume publike.

Danas su na sceni neki novi klinci. Idealan je trenutak da evociramo sećanja na vaš prvi nastup.
– Ako se vratimo na sam početak, neću vam govoriti o školskim priredbama i delimično uštogljenim scenskim nastupima, već o jednom događaju iz vrtića. Kao pasionirani slušalac Vlade i Gileta, vaspitačice sam zabavljao svojom interpretacijom njihovih hitova. Iako nesvestan da li to zvuči dobro i da li je muzički tačno, šarmirao sam ih i sticao privilegiju da vreme koje ostala deca provode u dosadnom popodnevnom snu, ja provodim u njihovom društvu. Jednom prilikom vaspitačica je poželela da direktoru pokaže moje talente, pa sam završio na improvizovanoj bini od njegovog kancelarijskog stola. To je bio moj prvi, recimo, javni nastup.

Nešto kasnije scena je postala uobičajeni deo vašeg života.
– Već u osmoj godini počeo sam da pohađam časove glume. Desilo se da je Vladimir – Lale Andrić, veliki pedagog i doajen srpskog glumišta, u Obrenovcu okupio darovitu decu. Recitovali smo stihove pesničkih velikana. Naravno, prihvatio me je, tako da odrastanje izjednačavam sa pozorištem. Scena me je oblikovala, saživeo sam se sa njom. Nisam imao vremena da upoznam tremu. Publika je postala nešto čija je refleksija neophodna da bih odrastao, evoluirao od bajki do stvarnosti, a ipak sačuvao ono detinje u sebi.

Ostatak intervjua pročitajte OVDE

Intervju: Nikola Golubović, Life Content
Foto: Kristina Ćetković, Life Content