Pismo Kristine Kovač preminulom ocu potreslo javnost
Svet

September 15, 2022 09:00

By

Zauvek tvoje malo Tinče… Kristina Kovač se emotivnim pismom oprostila od oca Kornelija. Tajko moj, izgrli mamu

Pismo Kristine Kovač preminulom ocu potreslo javnost

Kristina Kovač tragično je primila vest o smrti oca Kornelija Kovača koji je preminuo pre nekoliko dana u 81. godini. Popularna pevačica, veoma je bila vezana za svog jedinog idola a u njegovu čast, iz velike ljubavi, oprrostila se od njega emotivnim pismom koje vam prenosimo u celosti… Tu su, naravno i slike i porodičnog albuma koje svedoče o velikoj ljubav oca i ćerke.

Foto: Privatna Arhiva Fejsbuk

– Znaš, iako sam uvek bila ponosna što sam sasvim svoja i nezavisna, ponekad i buntovna kada bi pokušao da me posavetuješ po pitanju nekog spleta akorada dok pišem najnoviju pesmu, da mogu, za čas bih se vratila u bistru vodu bratuške plaže, obešena o tvoja ramena, na sigurnom, dok užasno polako plivaš u dubinu velikog plavetnila, sa nosem napola u vodi. Samo tako sam smela da idem u duboko, držeći se za tvoja ramena koja su mi tada, kao detetu, delovala kao neko sidro, siguran oslonac, spas od mraka dubine.

Pročitajte: Rešena, uzbuđena, odlučna i prestravljena – Kristina Kovač na godišnjicu objavila vesti o rastanku

Foto: Privatna Arhiva Fejsbuk

– Za tren bih sad otputovala nazad kroz vreme, u stolicu koju bih tiho privukla bliže klaviru, da te slučajno ne prekinem, dok sviraš beskrajne nizove magije koji su ti izlazili iz tih mekanih prstiju na dirke. Pitala bih te, kada bi zastao da udahneš: “Tata, a koju to pesmu sviraš?”, i ti bi mi uvek odgovarao da to nije pesma, da samo sviraš muziku iz svoje glave. A ja sam znala da to nije iz glave, već iz duše, iako sam bila baš mala. Vratila bih se u sve one beogradske jeseni, kada bi, nekarakteristično za tebe, usred dana odjednom imao pauzu u obavezama, malo slobodnog vremena, pa poželeo da izađeš u šetnju.

Pročitajte: Sudbinska ljubav – Druga supruga Kornelija Kovača je ova dama, venčali su se 2014. godine i voleli svim srcem

Foto: Privatna Arhiva Fejsbuk

– Nepogrešivo si svaki put znao ko te nikada neće odbiti, ko je sa nestrpljenjem čekao trenutke koje će provesti sa tobom, ko te je najžedniji – ja, prcko, sva ponosna pored tebe, dok prolaznici viču “Zdravo, Bato!”, “Kako je, Bato?”. Uvek mi je bilo čudno što te zovu Bata, ali ti je nadimak pristajao kao saliven. I uvek bih te pitala “Ko ti je ovo?”, a odgovor bi skoro uvek bio “Nemam pojma“, jer su te voleli i doživljavali kao svog zbog toga što su se uz tvoje pesme zaljubljivali. Za sekund bih se vratila na sva snimanja na koja si me ikada poveo – detinjstvo sam provela u čuvenoj Petici (Studiju 5 Radio Beograda), pa kod Enca Lesića u Lole Ribara, pa kod tebe u čuvenoj “prostoriji” u Džordža Vašingtona. Gledajući te kako strpljivo, ali uvek iskreno i bez mnogo uvijanja, stvaraš magiju sarađujući sa ljudima. Slušajući i učeći iz tvojih produkcija, pesama, reči. Iz prikrajka.

Pročitajte: Kornelije Kovač otvorio dušu – Kristina je sama izabrala život bez porodice

Foto: Privatna Arhiva Fejsbuk

Bila sam ponosna na tebe, uvek i zauvek. Na to koliko si prokleto vredan bio oduvek. Na tvoje beskompromisno poštenje. Na tvoju beskompromisnu posvećenost muzici. Na tvoje Pesme, sa velikim P. I jedino što sam ikada stvarno želela, tajko moj, je bilo to da i ja tebe učinim barem upola ponosnim na mene. Da budeš zadovoljan i sretan mnome i time u kakvog sam čoveka izrasla, time što i kako i za koga sam radila i uradila.

Pročitajte: Legende o legendi Rade Šerbedžija – Kemal mi je bio brat! Kornelije Kovač – Otišao je divan čovek – Dino Merlin Monteno je heroj moje mladosti

Foto: Privatna Arhiva Fejsbuk

Nismo se baš uvek razumeli na tu temu…ali za mene to nije promenilo ništa. Nikada. Volim te oduvek, zauvek, verno kao psić, i tako tužno u ovom bolnom trenutku, kad znam da ti je duša otplivala polako među oblake, baš kao kroz bratušku bistru vodu, da pronađeš neke nove svetove u kojima ćeš večno praviti najlepšu muziku za sve duše ovog sveta. Ovoga puta, nisam otplivala sa tobom. Ostajem da podižem sa beskrajnom ljubavlju i kao malo vode na dlanu tvoju Taru, tvoje jedino unuče, koje u sebi nosi tvoju muziku, na kub. I znam da si na to ponosan, i tek ćeš biti, tajko moj, tamo negde gore.

Izgrli mi mamu.

Zauvek tvoje malo Tinče

Napisala je tužna Kristina Kovač…

AUTOR: SVET

FOTO: Privatna Arhiva Fejsbuk