Svet

January 20, 2021 21:00

By

SVET intervju! Aca Lukas: „Da me niko ne shvati pogrešno, ali ovo je najmirnija godina iza mene”

Aca Lukas već poslovično je u brutalno iskren u svojim javnim nastupima, pa je itako i bio u intervjuu koji dao za SVET, on je govorio o svom novom albumu, autobigrafiji i filmu koji sprema. Lukas pomera granice kada je muzika u pitanju, a ono što je sada snimio tvrdi da je nešto najbolje u njegovoj karijeri piše SVET.

Ovo je najmirnija godina iza mene

Imamo neku priču koja je drugačija od svih do sada. Ovaj album je ono što sam ja u stvari, ima nekoliko pesama koje su napravljene pre trideset godina, stajale su u fioci. Sada sam to uradio za moju dušu. Ima novih pesama koje je Leontina radila i zaista je sjajna umetnica, moram da je pohvalim ovim putem, nisam dugo sarađivao sa nekim ko tako dobro oseća muziku – rekao je Aca Lukas u intervjuu za SVET.

Jel ti ona držala časove pevanja?
„Nije časove, nego smo radili u studiju na njenim pesmama i ona mi je objašnjavala kako treba da se peva. Ima foru sa nekim kvačicama da lakše zapamtiš, pa smo se zezali sa tim.”

Zašto si odlučio da izdaš album za PGP-RTS, a ne za Grand?
„Zato što smatram da zaslužujem u svojoj karijeri jedan taj famozni pečat PGP. To ti je isto kao da si igrao fudbal, a nisi igrao za Barselonu.”

Kada izlazi tvoja autobiografska knjiga?
„To nije klasična biografija sa podacima, već knjiga sa pričama. Radimo i seriju i film.”

Ko će da glumi Acu Lukasa?
„Ja neću sigurrno, ali mislim da treba da me glumi neki anonimus, naravno koji se bavi glumom, ali da nije poznat. Da ne bi poredili personaliti nekog poznatog glumca i mene, već neki klinac koga će sutra kad ga sretnu na ulici reći, ‘E evo ga Aca Lukas’, možda mu to bude i neka odskočna daska za karijeru. Serija će biti zasnovana na anegdotama, jedna anegdota jedna epizoda, pošto je moj život pun komičnih i zanimljivih priča, baziraćemo se na to.”

Da li će neko od kolega učestvovati u tvom filmu?
„Svakako, ali kako ćemo to napraviti još ćemo da vidimo.”

Jel treba neko da se plaši što izdaješ knjigu?
„Pa mislim da nema niko razlog da se plaši, ako misliš na tajne detalje koje bih eventualno mogao da otkrijem, možda ih i ima. Još ne znamo da li ćemo ići direktno, s neba pa u rebra, ili će svaka podudarnost biti slučajna.”

Čija ideja je bila knjiga o tebi?
Moja i mog menadžera Saše. Stalno su me pitali što ne napišeš knjigu, mnogi su napisali i koji su trebali i oni koji nisu, više oni koji nisu. Ja pišem stavrno dobro, međutim nemam vremena za to. Vanja Bulić je jedini čovek kome mogu da prepustim to, jer znam da će mnoge stvari doneti verodostojno, onako kako i jeste. Ne bi bilo dobro da se moj način izražavanja prenese direktno. Svako ima pravo da piše ali ne razumem kada to rade posle jednog i po hita ili dva albuma. Neki su pisali i posle onih Zadruga.”

Na sajmu knjiga 2018. godine najprodavanija knjiga je bila od Kije Kockar…
„Tužnog li sajma ako je tako. Ti se šališ sa mnom?”

Ne, ozbiljna sam…
„Na sajmu knjiga? Šta je sa svetskim piscima, klasicima? Dobro je da ne idem na sajam knjiga, sve knjige koje sam trebao da pročitam u životu ja sam ih pročitao i dobro je što ne čitam ove nove. O Bože me sačuvaj, šta li piše u toj knjizi? Jel to o njenom životu?

 

View this post on Instagram

 

A post shared by KIJA KOCKAR (@kijakockar)

Da, autobiografska…
„Znači to se brzo pročta, koliko ima dve-tri strane? Koliko može da ime strana knjiga od osobe koja se pojavila pre godinu, dve dana? E Dobrice Ćosiću, e Ivo Andriću, prevrću se u grobu.. Ako je tako, intelektualnija manifestacija od sajma knjiga je beogradski vašar.”

Vanja piše tvoju knjigu, ali jako mu je žao što nikada nije izdat roman o Džeju na kom su radili…
Džeja će biti u mojoj knjizi. On je pre svega bio moj idol i dan danas je, bez obzira što smo mi postali prijatelji i drugari i pajtosi. Bez obzira što je moja karijera poslednjih godina bila možda jača od njegove, on je čovek sa najviše hitova u istoriji ove zemlje i verovatno ga niko nikad neće prestići. Ja nikad ne zaboravljam početke i nisam čovek koji prekraja istoriju, pogotovu ne sopstvenu. Kada sam pevao na Lukasu, sam sa klavijaturom, pojavila se grupa tipova sa Dorćola i Džej sa njima. Došao je kod mene i rekao ‘Jel znaš da pevaš neku moju pesmu’, ja sam se tad smrzao. Nikad to neću zaboraviti, znaš ti kakakv je to za mene bio događaj, može da se poredi sa najjačim emotivnim trenucima u karijeri. Svima sam posle pričao da sam pratio Džeja na toj svirci. Do zadnjeg momenta sam ga posmatrao kao mnogo većeg od sebe. Ja sam isti i isto pričam kada je neka osoba tu, i kada nije tu. Od kada je preminuo Džej ne mogu da gledam televiziju jer mi se povraća. Otišao je veliki umetnik, prerano, a kao legenda će uvek živeti. A mnogi koji se busaju u prsa, i ponašaju se samoreklamerski što je jako tužno, treba samo da ustanu da se poklone i kažu Džej.”

Boban Rajović tvrdi da su mnogi mogli da mu pomognu, ali su mu okrenuli leđa. A ti?
„Niko nije mogao da promeni tok događaja, to je život. Nije trebao njemu niko da pomogne, ali kakavim su ga očima gledali to je samo njihov propust, njega ne možeš tako da gledaš. Plaču nad njegovim grobom da bi bili zapaženi. Pre nego što je poginuo Toše Proeski održao je koncert gde je prodao 1.500 karata, a na sahranu mu je došlo 4.000 ljudi, to sve govori. Nije trebao niko da mu pomogne jer je on bog za sve njih, ali pričali su loše za njega zato što su bili ljubomorni. Kako je on živeo? Pa on je živeo najbolje na svetu, zato što je živeo kako je hteo, a to je umetnost nas nekoliko u ovoj zemlji. Najveće bogatstvo ćoveka je da živi kako hoće. Za razliku od svih ja ću napisati u testamentu, kada budem umro slobodno možete da me bacite u kontejner i date svinjama da me pojedu i isckate na delove. Kakave crne Aleje zaslužnih građana, bacite me lavovima samo nemojte da me dirate dok sam živ, terajte se u pizdu materinu. Samo neka ne ispiraju usta sa Acom kad me više ne bude bilo, ja nisam za Aleju zaslužnih građana, boli me uvo gde sam kad umrem samo sad odjebite. Mnogi u toj Aleji, čast Šabanu i Džeju, su zaslužili da im jebemo mater što su uopšte bili živi, pogotovu neki političari.

Kako bi ukratko sumirao godinu za nama?
„A šta da sumiram sem korone? Da me niko ne shvati pogrešno, bilo je mnogo žrtava, bolesti, ali ovo je jedna od najmirnijih i najlepših godina u mom životu. Najmanje puta u životu sam video aerodrom, najviše subota sam imao slobodnih. Kako se nekad sa setom setim onog policijskog časa, izađem na terasu a ono mrtva tišina, muva se samo čuje. Spustio sam malo loptu, pa mi lepo, počeo sam da radim još neke stvari mimo muzike, u svakom zlu ima nečeg dobrog.”

AUTOR: KATARINA BOGAVAC/SVET

FOTO: RAJKO RISTIĆ/SVET