

Korupcija u Srbiji: Može li se iskoreniti ili barem smanjiti?!
Vlada i Skupština imaju aktivnu ulogu i veliku odgovornost u sprovođenju Nacionalne strategije za borbu protiv korupcije, koja je upravo otpočela usvajanjem Akcionog plana
Srbija će imati jedinstvenu evidenciju koruptivnih krivičnih dela. U svakom višem javnom tužilaštvu biće zaposleni finansijski stručnjaci kao konsultanti u istragama korupcije. Zdravstvene i obrazovne ustanove mogu imati prikrivene inspektore, a carinske ispostave biće pokrivene kamerama.
To su neke od mera koje omogućava Akcioni plan za sprovođenje Nacionalne strategije za borbu protiv korupcije. Vlada je prošle nedelje, u senci završetka rekonstrukcije, usvojila Akcioni plan, pa su upravo počeli da teku svi rokovi za preduzimanje konkretnih mera za sprovođenje ciljeva Strategije.
Precizno je navedeno koji zakoni i drugi propisi moraju biti izmenjeni i u kom roku, a pokrivene su gotovo sve oblasti, od politike i finansija, do obrazovanja, pravosuđa, sporta i medija.
– Nema nijedne institucije i nema nijednog državnog službenika koji ne treba da se bore protiv korupcije. Jedino je pitanje kako ohrabriti ljude, a biće ohrabreni, između ostalog, donošenjem zakona o zaštiti uzbunjivača. Taj zakon treba da garantuje punu zaštitu potencijalnih uzbunjivača, da predvidi sankcije prema onima koji sprovode odmazdu, ali i nagrađivanje uzbunjivača. Nadamo se da će taj zakon u decembru biti pred Narodnom skupštinom – kaže Radomir Ilić, posebni savetnik ministra pravde i državne uprave.
Sprovođenje Strategije i Akcionog plana nadzire Agencija za borbu protiv korupcije, a tu su zatim Državna revizorska institucija i interni revizori, kao i policija, tužilaštvo, sud, Poreska uprava, Uprava za sprečavanje pranja novca i druge institucije.
– Svi subjekti biće obavezni da Agenciji za borbu protiv korupcije dostavljaju polugodišnje i godišnje izveštaje o aktivnostima koje su preduzeli. Za razliku od prethodne strategije, sada će oni biti u obavezi da dostave i dokaze da su zaista izvršili aktivnosti koje su naveli u izveštaju. Agencija podnosi izveštaje Narodnoj skupštini, koja raspravlja o radu Agencije i o sprovođenju Strategije, pa donosi zaključke i upućuje ih vladi, koja preduzima konkretne mere povodom zaključaka Skupštine i dužna je da u određenom roku obavesti Skupštinu o tome šta je preduzela. Tako jačamo ulogu Narodne skupštine i imamo zaokruženu celinu. S druge strane, Savet za borbu protiv korupcije je savetodavno radno telo vlade, koje prati aktivnosti svih ministarstava. Pri Ministarstvu pravde će biti osnovana grupa za koordinisanje sprovođenja Strategije – objašnjava Mirjana Mihajlović, savetnica ministra pravde i državne uprave.
Predviđeno je da se u potpunosti evidentiraju javni prihodi i da se rad Poreske uprave učini potpuno vidljivim kroz sistem e-poreza, koji je komplikovana informatička mašinerija, pa je neophodno i edukovati građane kako da koriste taj sistem. Strategija planira i uvođenje jedinstvenog identifikacionog poreskog broja (JIPB).
– Trošenje budžetskih sredstava takođe nam nije transparentno. Svaki građanin treba da zna i kako se formira budžet i kako se on troši. To ne znaju ni članovi vlade, a kamoli građani. Takođe, potrebna je i kontrola sredstava dobijenih kroz donacije i kroz projekte od strane EU ili drugih država – kaže Radomir Ilić.
Petogodišnja strategija borbe protiv korupcije nalaže poseban oprez kada je reč o javnim preduzećima. Jer, kako kaže Ilić, u Srbiji više nema šta da se privatizuje, pa su za investitore sada zanimljiva javna preduzeća, sa kojima se mogu sklapati javno-privatna partnerstva. Jedini primer takvog posla za sada je „busplus”, a u budućnosti treba paziti da takvi ugovori ne budu na štetu javnih preduzeća.
– Kao jedno od najvećih zala, Nacionalna strategija predvidela je političku korupciju. Ona je najteža, jer je to zapravo sistemska korupcija u najvišim organima vlasti. Ona se najteže leči, a osim materijalne štete uzrokuje i gubitak poverenja građana u sve institucije države. Sada postoji jaka politička volja da se ova korupcija iskoreni, a osnovna ideja je da se institucije ojačaju tako da više nikada ne bude potrebna politička volja da bi došlo do borbe protiv korupcije – kaže Ilić i najavljuje unapređenje Zakona o finansiranju političkih aktivnosti, kao i uvođenje krivičnog dela „nezakonito bogaćenje”.
Naravno, policija i tužilaštvo su ključni akteri krivičnog gonjenja korupcije.
– Na vrhu piramide je javno tužilaštvo, koje mora imati bolju saradnju sa Poreskom i upravom za Upravom za sprečavanje pranja novca. Strategijom je predviđeno da policija mora, uz krivičnu prijavu, odmah da podnese i završenu finansijsku istragu, a ne da čeka naredbu tužioca o toj istrazi. U tužilaštvima će biti zaposleni i finansijski konsultanti, koji će odmah biti uključeni u rad na krivičnim prijavama, zajedno s tužiocima, pa se neće čekati na veštačenja – kaže Ilić.
Tako se stvara ambijent za brzo reagovanje, a istovremeno se u društvu izgrađuje atmosfera u kojoj građani ne treba da se plaše da prijave korupciju.
Izvor: Politika
Foto: Sipa