

Potresna ispovest azilanta iz Palestine: Imao sam šest godina kada je ispred naše kuće ubijeno dvadesetoro ljudi! Nikada to neću zaboraviti!
Centar za zaštitu i pomoć tražilaca azila sakupio je ispovesti ljudi koji su bežeći od siromaštva i rata u svojim zemljama potražili pomoć u Srbiji, i objavio ih u dve knjižice “Azilne priče”. U jednoj od njih nalazi se i potresna ispovest jednog čoveka koji je kao šestogodišnji dečak proživeo pravi pakao u svojoj rodnoj zemlji Palestini u kojoj je trajao rat, a gde je sasvim slučajno i pukom srećom izbegao smrt.
„Ispred naše kuće ubijeno je dvadesetoro ljudi, imao sam šest godina, sve sam to video i nikada neću zaboraviti tu scenu. Roditelji su vukli putem svoju nastradalu decu, kao da su želeli da ih vrate kućama. Roditelji su sa nas troje dece pobegli u Liban. Majka je ponela samo ključ, ako se ikada budemo vratili tamo, u Palestinu. Ako bude bilo kuće.
Majka je često gledala taj ključ i molila se, ali se nije molila da se tamo vratimo već samo da svi budemo dobro. Mislim da bi danas bila veoma ponosna na mene. Ja sam uporan. U Libanu smo živeli u izbegličkom kampu na granici. Svašta smo videli. Ali ništa se ne može uporediti sa Palestinom. Ako ne živite u pojasu Gaze gde stiže sva humanitarna pomoć, vi ste potpuno zaboravljeni.
U libanskom kampu sam se i oženio, Palestinkom koja je rođena tu, u izbegličkom kampu. Imamo dve ćerke, od dvanaest i trinaest godina. Nedugo pošto se starija rodila, ja sam otišao u Evropu pokušavajući da nam zaradim za život.
Ilegalno sam se dokopao Nemačke. Tamo sam radio na građevini, u restoranima i prodavnicama. Živeo sam tamo deset godina. Plan je bio da zaradim dovoljno i da njih tri dobiju lažne pasoše i dođu. “Provalili su me”, deportovan sam nazad, nisam znao gde sam. Jedva sam se dokopao kampa i uspeo da dođem do porodice. Moje ćerke su porasle, ne sećaju me se, nisam siguran ni da li me vole. Moja žena se obradovala što me vidi ali primetio sam u njenim očima da se oseća iznevereno. Umrli su mi roditelji. Brat je pokušao da se vrati u Palestinu ali nikada nismo saznali šta se desilo sa njim.
Krenuo sam opet. Ne znam gde bih voleo da živim. Rastrojen sam emotivno ali održava me nada da ćemo jednom ponovo svi biti zajedno, da će to biti zakasneli zajednički početak.“
Color Press Grupa započela je pre nešto manje od dva meseca u saradnji sa Komeserijatom za izbeglice i migracije Republike Srbije akciju “Clandestino” za pomoć ugroženim azilantima koji su bežeći od rata ili siromaštva u svojim zemljma privremeno utočište pronašli u Srbiji. Opširnije o ovoj akciji možete saznati OVDE.
Autor: Life Content