

Uživanje u prirodnim aromama: Izmet, perje i analne žlezde u hrani?!
Sastojci dobijeni iz dabrovih analnih žlezda, katrana, ljudske kose, perja, buba i izmeta insekata delovi su velikog broja namirnica koje svakodnevno jedemo. Većinu ovih sastojaka nikada nećete pronaći na deklaracijama, jer se kriju iza naziva „prirodne arome“ ili „prirodne boje“, a mnogi se tretiraju kao deo proizvodnog procesa pa se kao takvi ne smatraju sastojkom i ne pojavljuju na ambalaži.
Hemičari nam objašnjavaju da to odakle je izolovana određena supstanca ništa ne znači, jer je supstanca supstanca, bilo da je izolovana iz nekog cveta ili iz goveđih papaka.
Ljubitelji sladoleda od vanile jeli su, a da nisu znali, sastojke koji se dobijaju iz analnih žlezda dabra.
L-cisterin nastaje iz ljudske kose ili pačjih pera, a koristi se za pojačanje ukusa i za produžavanje roka trajanja. Nalazi se u pekarskim proizvodima i daje mekoću pecivima, hlebu i kolačima.
Retardant je supstanca koja smanjuje zapaljivost, ali se nalazi i u kiseloj vodi sa ukusom limuna, sokovima od agruma i gaziranim sokovima.
Biodizel se kao konzervans koristi u proizvodnji guma za žvakanje i krekera sa sirom, a jedemo ga i u pilećim medaljonima.
Tajna sjajne crvene boje žele dezerta krije se u izlučevinama svilene bube. Izlučevine ovih insekata ubacuju se još i u neke voćne jogurte, sirupe, sladoled, bombone, sok od grejpfruta.
Želatin se pravi od kolagena koji nastaje kuvanjem vezivnog tkiva životinja. Danas se želatin najčešće dobija iz svinjske kože i papaka, koje mi jedemo u obliku gumenih bombona.
Svaki veliki skladišni prostor često je dom i glodarima. Upravo zato američka agencija za bezbednost hrane dopušta određene količine dlaka glodara u proizvodima pod etiketom “nezaobilazne mane”.
Izvor: Blic
Foto: Ilustracija