Milić Vukašinović: Sa kondomom to ne mogu raditi!

Istaknuti rok muzičar Milić Vukašinović snimio je novi materijal. Okupio je opet grupu "Vatreni poljubac" i ovaj band uskoro će objaviti novi materijal pod nazivom "Život kakav jeste". Od 12 pjesama koliko ih je na albumu, tri su već dobro poznate publici. To su stari hitovi "Ne ide to", "Iz inata" i "Navrat, nanos i na svoju ruku". Mića naglašava da su te pjesme zaslužile da se ponove i da se nađu na novom materijalu. Jedini problem pri okupljanju grupe "Vatreni poljubac" je – bubnjar. Tako je nedavno Mića išao čak u Šipovo da, kako to on kaže, "isproba jednog". "Oni koji bi mogli da sviraju ili neće, ili ne žele, ili nemaju vremena. Bend je familija. Treba slično da razmišljamo, da ćutimo ako treba pola sata ili sat, ali ne duže. Ipak, nadam se da ću uskoro riješiti i taj problem", kaže Mića.

S obzirom na to da je album snimljen, ko će ga plasirati na tržište?
Izdavačka kuća "Renome" iz Bijeljine, koja je objavila i moj prethodni materijal. Ja sam medijski lik. Muziku radim pre svega zabave radi jer ljudi to žele. Na ovom albumu ima i zajebancije, nije sve čisti rok. Vrlo brzo ću održati i oficijelnu promociju albuma, najvjerovatnije u "Coloseumu" ili u "Slozi". Odlučio sam se za ta mjesta zbog svirke uživo. Ne želim da to bude samo šuplja priča, već i da odsviram nekoliko pjesama sa albuma.

Da li se vaš život uistinu svodi na rokenrol?
Naravno, iako se život rokera kod nas pogrešno tumači. Mnogi misle da su rokeri tamo neki bezveznjaci koji hodaju masne kose, udaraju po gitari, psuju, nekulturni su, ali definitivno nije tako. To je način života. Rokeri nikada ne idu linijom manjeg otpora i ne pričaju šatrologiju nego stvarnu, životnu priču. I kada je najgore ne izmiču nego idu naprijed. Kada piju, piju do kraja!

To govorite iz iskustva. Šta mislite o ljudima koji sjede s vama i piju, ali ne do kraja, već imaju mjeru?
Ne vjerujem takvim ljudima! Oni se plaše da ne budu provaljeni. Samo čovjek koji se totalno opusti kada pije nije glumac. Oni koji imaju mjeru imaju i mnogo mračnih strana života, pa se boje da ih u piću ne otkriju. Pokazuju samo svijetlu stranu medalje i s takvima nešto nije u redu.

Nedavno ste u jednom časopisu izjavili da ni kada umrete nećete skinuti svoje lance.
To je živa istina! Zna se da rokeri vole kožu. Međutim, mnogi se, kao, uozbilje kada dođu u neke godine pa obuku odijelo. Eto, meni je 55 godina, a nisam se nimalo promijenio. Mnogo mi je lakše ovako se oblačiti. Ja sam genijalac. Na primjer, Albert Ajnštajn je imao 70 istih odijela, tako da ujutro kad ustane ne razmišlja o tome šta će obući, već zgrabi bilo koje. Tako su moje majice sve crne, kao i sva ostala garderoba.

Zašto na svakom prstu imate prsten?
Zato što sam roker. Ali, nisi dobro primijetio. Vidiš da mi na kažiprstu fali jedan. Izgubio sam ga u žaru borbe (smijeh). E, kada vidiš da i na ovom prstu imam prsten, znaj da sam došao do nekih para.

Koju vrstu muzike slušate u slobodno vrijeme?
Ne slušam je nikako, jer se njome bavim. Vrlo često provedem po cijeli dan u studiju pa mi je buke na vrh glave. Zato uživam u tišini. Čim ima neke muzike, ja se gubim, ometa me, a posebno kada čujem prozivke: "Jao, vidi mu noge!", "Jao, čuj mu pjesme!", pa na kraju – "Mater mu je-em!" Pa se onda iznerviram, poručim piće – jedno, pa drugo, i onda kažu: Mića pijandura… Zato ne volim slušati muziku. Eto, već sam se iznervirao.

Kad i gdje nastaju vaše pjesme?
To je stvar nadahnuća. Probudim se, pa fino kafica, cigara, uzmem gitaru, pa kako "opalim" akord, tako izađe cijela pjesma, pa mi ruka ode na drugi akord i krene melodija. To je ono kad ti Bog da talenta. Tako kažem iako nisam neki vjernik. Ne pišem ja note, već uzmem gitaru, sviram i tako nastaju moje pjesme.

Do koliko sati najćešće spavate?
Zavisi. Pošto sam noćna ptica, najčešće spavam do popodne. Desi se nekada i da rano ustanem, ali to je vrlo rijetko. Na primjer, ako me ti nazoveš i kažeš da treba da se nađemo ujutro u osam sati ispred Begove džamije da bismo uradili intervju, onda ustanem rano. Ali, Boga ti, nemoj me tako rano zvati.

Kako provodite dane u Sarajevu?
S obzirom da živim na relaciji Beograd – Sarajevo, kada dođem ovdje, a dugo me nije bilo, poželim sjesti sa svojom rajom. Najprije odem na kafu sa Amirom Bjelanovićem Tulom. On mi je ovdje najbolji jaran. Tako sjedemo nas dvojica i fino, polako sve protabirimo. Krene priča za pričom, piće za pićem…

Koje je vaše omiljeno piće?
"Džek Deniels", mada me je rat u BiH naučio na svašta. Ostali smo kokuzi, nije bilo para. Pa onda se počeše otvarati i neki kafići, a mi i dalje kokuzi. Ali, zanimljivo je bilo to da je cijena kafe i loze bila ista, svega jedna marka. Tako sam znao da po dva dana ništa ne jedem ako imam 20 maraka u džepu. Loza je majka. U njoj je bilo dovoljno kalorija, tako da glad nisam osjećao. Za mene je piće kao i vođenje ljubavi. Kada počnem, nema stajanja. Isto kao kada vodim ljubav, pa ono tamam dolazi do orgazma, a ona s kojom sam u krevetu kaže: "E, sad stani. Odmori malo!" Ma, bježi, jebote. Nema stajanja onda kada je najbolje.

Koliko dugo možete izdržati bez pića?
Mogu i pola godine ako mi nije ćeif da pijem. A ako sam se zapio danas, piću i sutra. To je surova realnost. Ako mi se ne pije, pored mene može piti ko šta hoće, ja sigurno neću. Ne može se nazor. To ti je isto kao kad bi morao da vodiš ljubav po kazni. Neka tamo stoji s kandžijom i govori: "Hajde! Sada!" Ma, ubio bih je odmah. E, jesam se raspričao. Ja sam ti živa dijalektika!

Kada već poredite piće sa seksom, da li vam se desilo da se brzo napijete?
Joj, mnogo volim da pijem. To ti je isto kao kad te "treba" toliko naloži da bi svršio u gaće da ne odeš u wc i sam ne obaviš taj posao. E, tako i u alkoholu. Nekada ti zaista tako krene da ne možeš odoljeti i napiješ se već od prve čaše, dok nekada popiješ i pola litra a nisi pijan. Sve zavisi od stanja svijesti. Kada mi je majka umrla, popio sam litar votke a nimalo se nisam napio.

Koristite li zaštitu u seksu?
Čuvam se, ali bez zaštite. Sa kondomom to ne mogu raditi, ali znam s kojom "trebom" to smijem, odnosno ne smijem. Danas nema kurvanja kao što ga je nekada bilo. Mislim da je to zbog side koje ranije nije bilo. Bilo je sifilisa koji je nešto kao jača prehlada. Na primjer, naš Njegoš je umro kao jebač od sifilisa i, jebote život, pola Evrope mu došlo na sahranu. A, bogami, ko umre od side dođe mu možda neko od rodbine i to je sve. Svi bježe od njega i kada je mrtav. Poslije još pričaju: "Joj, bio je peder, imao je sidu, a tapšao me po ramenu". Opasna je to bolest, jebote.

Autor: „Svet“