scandal

December 9, 2017 20:00

By

Zbog ljubavi sam RUKOM UDARILA U ZID I POLOMILA JE – priznala Marija Šerifović za SCANDAL!

Nakon što je objavila singl Jedanaest, Marija Šerifović samo za SCANDAL! prepričava utiske i otvoreno govori o svom privatnom, ali i poslovnom životu.

– Utisci su mi zaista fantastični. Drago mi je što se to sve dopalo ljudima, što postoje i što su živi, što imaju telefone, jutjub aplikacije i nešto što nije pesma koja može da se nađe na plejlistama svega ovoga što se danas inače sluša. Zbog toga mi je možda i najdraže.

Ko te od kolega zvao da ti čestita, mnogi su postavili pesmu na svoje profile…
– Ja pojma nemam ko je sve podelio…

Podelila je, recimo, Ana Sević, mnoge zvezde Granda…
– Nisam ništa od toga ispratila. Zatim, imam novi broj telefona, pa ako je neko i hteo da me dobije, verovatno nije mogao. Adil me je zvao, ali videla sam po instastorijima da su mnogi kačili. Ali, ne mogu da kažem da sad to meni nešto ludo znači i da sam zavisna, ali lepo je kad te pohvale kolege, i ja volim da pohvalim nečiji rad.

Karleuša?
– Da, da, javila se Karleuša!

Šta kaže? Da si je ganula u srce?
– Ganula sam je u srce…

A zašto si ove godine mnogo mirna na Zvezdama Granda? Nisam to očekivao od tebe.
– Postala sam baba, starica, tako kažu. No, šalu na stranu, mislim da je u redu da se malo spusti lopta, da se smanje svađe i raspravke, da se smanji histerija.

Ali samo si ti smanjila?
– Pitao si za mene, pa ti govorim u svoje ime. Valjda zato ja jedina tamo i štrajkujem kada zbog tih svađa snimanja traju po 88 sati. A da li su drugi smanjili i da li će smanjiti nemam pojma i negde me i ne zanima.

Jesi li progovorila sa Bosancem?
– Nikad nas dvoje nismo ne razgovarali.

Na televiziji se stiče utisak da nemate nikakvu komunikaciju…
–  Baš su malopre bile tvoje kolege koje kažu da mi on donosi tulumbe, baklave, kolače, da imamo izuzetno dobru komunikaciju…

To možda radi da bi ti se izvinio pošto te je uvredio?
– Imali smo samo problem tog prvog dana, ali je on sutradan insistirao da porazgovaramo, rekla sam šta sam imala, on je rekao šta je imao. On je verovatno u nekom trenutku kada je izjavio to što je izjavio, znam na šta misliš, hteo da bude interesantan ili da zaštiti dete, otkud znam, nije ni važno, ali u svakom slučaju nemam ni živaca ni snage da se raspravljam.

Ti si zaista postala baba…
– Da, pa jesam… Tu i jeste problem što vi svi mislite da je moj život spektakularan, a u stvari je jako dosadan.

Ma kako da ne?! Baš je dosadan…
– Dosada je moj najveći neprijatelj…

Pusti ti to, najbolje je ono o tebi što ne vidimo…
– Najbolje da sve vidite… (smeh)

A kako si uspela da prilično sakriješ svoj život? Znamo o tebi samo ono što kačiš na mreže i dok si u Srbiji, a ja recimo znam da si proputovala pola sveta. Nikad se ne hvališ…
–  Niti krijem, niti ne znam šta ja, nego samo sa kompletnim auditorijumom delim onoliko koliko mislim da treba da se o meni zna. Ja sam jedno žive biće koje ima potrebu za životom, mirom, normalnim događajima o kojima ne treba da bruji ni instagram, ni ceo svet niti imam potrebe da se u svakom trenutku zna kada sam i gde otputovala, koliko patika imam, koliko sam ih platila, koliko automobila imam. Prosto, nemam potrebe za tim.

Ne kačiš čak ni slike sa putovanja.
– Zato što je to nešto moje, to je vreme kada ja nisam javna ličnost, već Marija Šerifović koja se probudi, ide na doručak, obuče kupaći, uzme peškir, i živi običan život. To je suština svega, za ime Boga, ne mora ceo svet znati kad idem u WC! Ako smo javne ličnosti, ne znači da smo javni WC!

A kako izgleda jedan tvoj običan dan?
– Ležim kao indijska kravica, jedem i gledam serije.

Dobro, ali ima valjda i nešto zanimljivije?
– Pa kad je zanimljivije, malo se putuje, malo se šopinguje, malo se izlazi… Više ne pijem, to znaš i sam jer bi me ti prvi našao u nekoj kafani, tako da više i ne izlazim. U stvari, mi, Ivane, nemamo ni o čemu da pričamo! U svakom slučaju, sve je mirnije!

Pre nekoliko dana si izašla?
– Da, izašla sam na piće kada smo završili neko poslednje snimanje neke situacije za deo spota, eto tad posle sto godina.

Kakvo je stanje u tvom ljubavnom životu?
– Dosadno!

Zašto?
– Zato što se ništa ne dešava niti imam potrebu da se bilo šta dešava. Trenutno me samo posao zanima dok se neko ne pojavi.

Pa čekaj, jesi li srećna ili nesrećna?
– Zašto moram da budem u vezi da bih bila srećna?! Izuzetno sam srećna.

Pa i ja bih bio srećan da imam milione! (smeh)
– Ha-ha-ha!

Nego, ranije si se uključivala u rasprave Viki i JK, a to više ne radiš? Jel ti žao Viki?
– Kako da ti to objasnim, a da me razumeju i Viki i Karleuša?

E to je teško…
– Naporno je! Ja razumem da je to šou, i da one mogu i ne moraju da se vole, i razumem da u pauzama mogu i ne moraju da se pozdrave… Sve mi je to jasno. Ali nekako mi je to kao da sam dete koje po milioniti put gleda svoj omiljeni film Bodigard ili Krvavi sport, i onda ja sam jedina koja tamo urla! Mnogo vremena ode na to, a ja nemam više živaca!

Kakvo je tvoje mišljenje o tome? Sa poslednjeg snimanja smo videli katastrofalne uvrede.
– Ne znam ja sam tamo, sedim sa njima… Osećam, a ako ćemo iskreno, Viki tamo sedi žena, ima svoje stavove, brani se i tokom prve i evo sada druge sezone. Generalno, ljudi smatraju da je ona žrtva, a ljudi žrtve vole, pa onda smatraju da smo mi od nje napravili ne znam koliko popularnu ili popularniju osobu, što je opet OK, a što se direktno njihovog sukoba tiče… Ja, recimo, kad se s nekim svađam, ili napravim hari kiri i završim s tim, a da sedim i iznova ponavljam sve to, ja za to nemam živaca! Kad bih se s nekim posvađala, pokupila bih se i otišla kući i više se ne bih vratila. A onda dolazimo do nečega što njih dve obe znaju, a to je da je sve to odličan TV šou!

Ljudi misle da imaš kratak fitilj. Da li si bila u situaciji da si na korak od fizičkog obračuna?
– U Zvezdama Granda nikada!

Ponekad je delovalo da fali još samo reč da nekoga išamaraš…
– Verovao ili ne, nikad u životu nisam nikoga udarila.

Ma lažeš! Jel smeš na poligraf?
– Da! Da udarim nekog pesnicom ili šamar da mu opalim! Naravno da me neko u žučnim raspravama povuče za ruku, ali da nekom opalim šamar ili pesnicom da ga udarim, da se nabadam s ljudima… Bože, ovo je 21. vek, ima ljudi koji se time bave.

Ali, nabadala si zid!
– Zid jesam! Udarila sam dva-tri puta i svaki put sam slomila ruku.

Razbijala si i telefon.
– Jesam, svašta sam ja razbijala!

A ja sam mislio da posle odeš i nekog udariš…
– E pa vidiš to je dobro što svi koji uspeju da prežive moju prvu reakciju, druga je sve u redu!

Ali u poslednjih godinu dana ili dve ti više nisi ni ona na prvu! Ne znam kako si to uspela? Da li si izbrisala telefone, promenila brojeve, u svakom slučaju si umela da zoveš, izgovoriš svašta…
– Valjda to ide s godinama, hoćeš da budeš neka bolja verzija sebe, otkud znam.

Nisi se mnogo oglašavala u vezi sa ocem, kakvo je stanje sada?
– Moj jedan jedini komenatar u vezi sa tim je da su svi Šerifovići pod kontrolom.

Super, znači trebalo je ćerka da uzme stvar u svoje ruke! Ali kako si emotivno to podnela?
– Zvučaće nenormalno, ali za mene to nije nešto novo. To su samo trenuci kada neko plane, pa izgovori nešto zbog čega se kasnije kaje. Ali ako me konkretno pitaš za neke izjave mog oca, ja bih to pripisala nekoj njegovoj trenutnoj ljutnji, besu, nezadovoljstvu… Sa druge strane, i medijima je bilo interesantnije, a zauvek će tako biti, da se o tome piše na način roditelji Marije Šerifović, a ne suprug Verice Šerifović, ali dobro, ja to razumem i upravo tako. Sve ćemo to pripisati trenucima slabosti.

Kako tvoja majka gleda na to što ima ćerku čije je ime sada mnogo zvučnije nego što je njeno?
– Verujem da je uspeh i ponos svakog roditelja da ga dete pretekne. Samo bolesni roditelji sa tim teško izlaze na kraj.

Kako sad Verica sad izlazi na kraj s tobom?
– Nema potrebe da izlazi na kraj, jer kao što vidiš, mnogo sam dosadna.

Nisi nikada komentarisala medijske natpise za tebe i Elenu Karić?
– Niti ću!

Zašto?
– Nema potrebe! Svako od nas ima svoje živote i svako je srećan u svom…

Jel se čujete telefonom?
–  Ne čujemo se, ne viđamo se, nemamo nikakav kontakt.

Postoji li neko na estradi s kim nemaš kontakt?
– Ne, koliko znam ne postoji niko s kim sam se zamerila ili kad se sretnemo, da se ne javimo.

Zašto misliš da te mnoge kolege ogovaraju?
– Ne mislim to.

Pa ja znam…
– A šta kažu?

Na primer, da si nadobudna, umišljena, da si umislila da si zvezda, da okrećeš glavu na aerodromu i nećeš da se javiš, da si danas došla na snimanje ovakva, sutra onakva…
– Mislim da te lažu!

Ti nikad nisi bila takva?
– Svi imamo dobar ili manje dobar dan. Šta kažu, da sam zvezda?! O sebi samo mogu da govorim o manje ili više dobroj pevačici. A da li sam zvezda, ovo tržište je imalo dve zvezde, to su Zdravko Čolić i Lepa Brena. Svi mi ostali smo možda na putu da to postanemo. A da li sam ponekad arogantna, jesam, da li sam ponekad divna, jesam i da li mi se to može zbog svega što jesam, može mi se!

Kako čovek da ti priđe i da upozna pravu Mariju?
– Najnormalnije, bez predrasuda, i mora da bude izuzetno direktan i brz!

A za nešto malo više?
– Na primer?

Na primer da i si ti uopšte priuštila sebi taj luksuz da prihvataš nove prijatelje?
– Ne, tu i tamo, smenjuju se neki ljudi i generalno, moj život je generalno takav da će uvek neki ljudi da se pojavljuju, dolaze, odlaze. Neki će ostaviti veće tragove, neki manje, isto tako i traume ili razočarenja, ali nikad moje okruženje nije brojalo mnogo ljudi, svega njih par.

Da li postoji neko ko zna sve o tebi?
– Ne postoji nijedna osoba koja o meni zna ama baš sve, pstoje samo one koje znaju prilično.

Jel se nečega bojiš ili samo ne želiš da budeš povređena. Čini mi se da iza te tvoje fasade kriješ jednu jako ranjivu osobu?
– Moguće, ali ko voli da bude povređen. Bolje da postoji neka doza predostrožnosti.

OK, ali sigurno imaš nekog pred kim se otvaraš, plačeš…
– Znaju ljudi, svi smo se vrlo dobro upoznali. Plačem ili iz nemoči ili iz besa.

Kad si poslednji put bila nemoćna?
– Pre par godina možda.

A besna?
– Besna sam bila nedavno.

Pa šta te razbesni?
– Do besa me dovode spori ljudi, kada sporo kapiraju, ljudi kojima moram da crtam, oni koji lažu…

Da li ti lažeš?
– Samo kad moram da spasem sebe i okolinu nekih strašnih posledica. To su korisne laži.

Kako te je imitirala Mira Škorić?
– Dobro je to bilo! Samo je ona maska nekako, ne znam, glavu su joj stavili ko televizor! Ali dobro je pevala Mirka, mada čak i to na stranu, imala je energiju! To se videlo po publici, ona je njih digla! Čak i tu plaćenu publiku, opravdano je pobedila!

A Bebi Dol?
– I Bebi je bila super, ali se naljutila na mene.

Zašto?
– Rekla sam da je matrica bila visoka! Ona je meni super lik, inače je obožavam, ali sam rekla ono što sam mislila. I ona sama je rekla da dobijaju stvari u kojima ne treba da se osećaju prijatno, ali sam ja mislila na interpretaciju, a ona verovatno na imitacije.

Kako peva Viki Miljković?
– Korektno.

A onaj duel sa Anom Bekutom? Tvoja stručna ocena.
– Stilski i po senzibilitetu koji je meni bliži, lepše je pevala Ana.

Da li je istina da vi pevači kada ne pevate dugo, može da vam se desi da vam oslabi glas…
– Ja imam 33 godine i u svom životu nisam vežbala pet minuta! Sa druge strane, i najboljem pevaču na svetu može da se desi da ima loš dan. To je normalno, ili nemaš snage, nisi upevan, nisi spavao, ideš s tezge na tezgu, neko te snimi i evo korpus delikt! Svima to može da se desi!

Ali nekad nekog zauvek okarakterišu da ne zna da peva…
– Njemu onda nema spasa. U tom smislu možemo da pričamo o Jeleni. Mnogi pričaju da je najgora pevačica na svetu, a ja to ne mislim.

Koje je tvoje mišljenje o njenom pevanju, ti si dovela Evroviziju u Beograd?
– Glupo je više i pričati o nekome ko se dokazao i kroz koncerte, i popularnost, ne može da ne zna! To nije tačno! Možda to nekome nije lepo, možda nekoga iritira njena boja glasa! Ali da se kaže da ne zna, to nije istina!

I za kraj, šta Marija sluša od domaće muzike?
–  Čekaj da otvorim plejlistu… Robi Vilijams, Zdravko Čolić Pamuk, Adil, Fatmir Sulejmani, Šakira, Mark Entoni, Armin Dedić, Aca Lukas, pa evo i mene, ha-ha!

Nema tvoje drugarice Karleuše…
– Pa duet Bankina slušam!

Jel gledaš porniće?
– Ne, brate, stvarno!

Zašto?
– Nemam potrebu, ljudi to gledaju da bi imali neki stimulans…

Ali gledala si?
– Bože šta me to pitaš!

Pa šta, to je normalno!
– Pa dobro, desilo mi se nekad!

 

AUTOR: IVAN VUKOVIĆ

FOTO: IVAN VUČIĆEVIĆ