

Alarmantna statistika: U Srbiji za šest meseci 58 ubistava!
Nedeljnu noć u Beogradu je obeležio niz krvavih događaja, od kojih dva ubistva, jedno samoubistvo, i čak šest ranjavanja, što još jednom dokazuje da je nasilje okupiralo Srbiju, a pre svega njenu prestonicu.
Prema podacima policije, u Srbiji se, tokom prošle godine, dogodilo 112 ubistava, a od početka ove čak 58 ubistava i 156 pokušaja , a sve su počinili poznati članovi porodice, bliže i dalje rodbine, nevenčani supružnici. Da sve bude još crnje, podaci kažu da je u prva tri meseca 2013. u porodičnom nasilju ubijeno više od 10 žena i dvoje dece!
Motivi za nasilje i ubistva u porodici su razni, ali najčešće je reč o neraščišćenim porodičnim odnosima, ljubomori i podeli imovine.
„Motivi ovih ubistava su u najvećem broju slučajeva porodični sukobi, neraščišćeni porodični odnosi među bivšim supružnicima, svađa oko podele imovine. Komšije se najčešće svađaju, a zatim i sude oko međe, što u pojedinim slučajevima eskalira fizičkim obračunom i potezanjem oružja. Motiv može da bude i psihička poremećenost počinioca“, kažu u policiji.
To su, navode dalje naši sagovornici, specifična ubistva – na mah, koja nisu planirana i uglavnom se događaju tokom svađa i tuča ili neposredno posle njih:
„Tokom takvih obračuna dešava se fizičko prebijanje do smrti ili u afektu – potezanje noža, pištolja i nekog drugog predmeta kao što su sekira, motka. Karakteristično za ova ubistva je to da policija, za vrlo kratko vreme uhapsi počinioca. Dešava se da se osumnjičeni sami prijave ili ih mi identifikujemo ubrzo po izvršenju zločina, na osnovu obrade lica mesta, prikupljenih dokaza i njihove analize. Na saslušanju, oni uglavnom priznaju zločin.“
Psiholozi, sociolozi i kriminolozi slažu se u jednom – ekonomska kriza spustila je prag tolerancije stanovništva.
Kriminolog Zlatko Nikolić za Novosti je objasnio sve učestaliju pojavu nasilja i ubistava u porodici:
„U vremenu i društvu u kojem živimo, punom straha i neizvesnosti, dešavaju se i ovakva teška porodična nasilja. Problem je nastao zbog društveno-ekonomskih okolnosti, socijalne ugroženosti – nemaštine, nezaposlenosti, nemogućnosti dobijanja, izgradnje ili iznajmljivanja sopstvenog stambenog prostora i odvajanja dece, koja više nisu deca kod svojih roditelja. To je „mediteranski sindrom“ produženog detinjstva, kada već odrasli ljudi žive sa svojim roditeljima. To tada više nije odnos roditelja i dece, jer ta deca imaju svoj dignitet, svoje viđenje sebe i potrebu da to brane. Ako se tome dodaju loši odnosi između roditelja i dece, nerešeni imovinski odnosi i alkoholizam, problem je još veći i samo je pitanje dana kada će neko od njih da ‘povuče okidač’.“
Izvor: Press online
Foto: Ilustracija