

Jesen u Veneciji: savršeno putovanje u savršen grad
žJedan od najlepših gradova sveta je italijanska diva na vodi – Venecija. Elegantne gondole koje plove kroz kanale, uzdizanje oko 400 mostova, prelepe palate i crkve, lutanje kroz uske uličice, golubovi, cvetni balkoni, čak i one najotpornije na romantiku i pozitivne emocije neće ostaviti imunim.
Svaki deo ove turističke meke vraća u neka davna vremena duždeva, mletačkih trgovaca, dama u raskošnim haljinama, a to je posebno vidljivo tokom karnevala. Tada Veneciju preplave hiljade stranaca željnih da u gradu pod maskama uživaju u tradicionalnoj zabavi.
Venecija punim plućima diše tokom čitave godine, a želite li doživeti ovaj grad, treba da prošetate otvorenog srca uskim uličicama i preko mostova.
Sunčano vreme, ko ima sreće da se tada nađe u Veneciji, olakšava razgledanje grada jer, ako padne velika kiša, postavljaju balvane da bi ljudi mogli da prolaze ulicama pokrivenim vodom. Tada se treba naoružati strpljenjem, gumenim čizmama ili drugom izdržljivom obućom.
Važno je napomenuti da u centru Venecije „stop“ važi za automobile, a „da“ za korake. Međutim, ukoliko ste ograničeni vremenom, za razgledanje je ipak najbolje koristiti vodene autobuse (vaporetti), koji utvrđenim redom vožnje prolaze kroz kanale i plove prema obližnjim ostrvima (Lido, Murano, Burano…).
Naravno, ukoliko sanjate o pravom duhu grada na vodi, tu su gondole, pa za nekoliko desetina evra možete da uživate u ovim pozlaćenim i crnim lađama, te da se prepustite mašti zavaljeni u mekane jastučiće. Kanal Grande, najduži kanal, njihova je najpoznatija „ulica“ i udarna vodena saobraćajnica koja preseca stari deo grada na dva dela.
Prvo što ćete videti kad brodom prilazite Veneciji, jeste bazilika svete Marije od Zdravlja (Basilica di Santa Maria della Salute), poznata i samo kao Salute, slavna venecijanska crkva. Smeštena je na mestu gde se Kanal Grande stapa sa zalivom svetog Marka, te ponosno dočekuje putnike i otvara svu raskoš Venecije.
Koracima se potom stiže na Trg svetog Marka, jedini trg u gradu koji je dovoljno veliki da se nazove piazza. Svi ostali trgovi u Veneciji se, zbog manje veličine, zovu campi.
Najveće kolone turista su ispred bazilike svetog Marka, koja se nalazi na tom trgu, izgrađena još početkom 9. veka, a otada mnogo puta rušena, građena, nadograđivana i menjana. Pokloniti nešto za ukrašavanje crkve ili njeno proširenje bilo je stvar prestiža među trgovcima i političarima, bazilika je postajala sve raskošnija i upečatljivija, pa joj je dodato i ime Zlatna crkva. Oni koji uspeju da se popnu na zvonik svetog Marka ostaće zadivljeni jer se vidi cela Venecija, njeni trgovi, krovovi i gotovo čitava laguna.
Na samom trgu se nalaze radnje i nekoliko kafića, a kruži priča da je ruski bogataš Roman Abramovič u jednom od njih ostavio dva miliona evra kako bi ga rezervisani sto čekao kad god dođe u ovaj grad na vodi.
Na raskošnu baziliku svetog Marka naslanja se istorijski centar političke moći u Veneciji – Duždeva palata. (Palazzo Ducale), sjedište nekada najmoćnije sile Jadrana.
U pitanju je dominantna gotička građevina karakterističnih bijelih arkada koja gleda na lagunu. Upravo je iz te palate, gde je i živeo, dužd upravljao Mletačkom republikom sve do kraja 18. veka.
Sedište mletačke vlasti je odražavalo moć i bogatstvo same Republike. Bilo je to vreme u kojem je Venecija bila na vrhuncu i verovatno najbogatiji svetski grad i centar svetske trgovine. Posle pada Mletačke republike 1797. godine, više nije centar moći, ali ne gubi na lepoti. Prema odluci italijanske vlade 1923. godine postaje muzej otvoren za javnost, kao što je to i danas.
Palata je Mostom uzdaha (Ponte dei Sospiri) povezana sa zatvorom. Za taj most se vežu dve priče kako je dobio ime. Onima koji su u velikoj ljubavi sigurno će više odgovarati verzija da je dobio ime po uzdasima zaljubljenih parova koji bi se upravo na tom mestu poljubili tokom zalaska sunca. Međutim, oni koji mogu da podnesu suroviju priču čuće da je most izgrađen u 17. veku kako bi povezao stari zatvor, smešten u Duždevoj palati, i novi, odmah preko reke. Tako bi šetnja tim mostom bila poslednji pogled na slobodu za mnoge robijaše koji su išli na pogubljenje ili u ćelije, te bi uzdisali gledajući spoljni svet ili svoje bližnje koji su plakali za njima. Govori se da je jedan od retkih zatvorenika koji je uspeo da pobegne iz strogo čuvanog zatvora slavni ljubavnik Kazanova.
A najpoznatiji most koji prelazi preko glavne plovne arterije Venecije je most Rialto (Ponte di Rialto). Most je izgrađen za tri godine u 16. vijeku, a njegov tvorac Antonio da Ponte je da bi dobio taj posao morao pobediti velike arhitekte, čak i čuvenog Mikelanđela.
Nakon što je most sagrađen, neki arhitekti su tvrdili da se most u takvom obliku ne može održati i da će se srušiti, što i danas demantuju brojni turisti na njemu.
Pored tog mosta i uz kanal se nalazi veliki broj kafića i restorana, gdje se čuje žamor raznih jezika sveta, tu su i prodavnice sa suvenirima, a takođe i tezge, koje su u doba karnevala prepune fascinantnih maski i kostima. Dok pijete espreso ili kapućino u nekom od kafića, pomislićite sigurno kako su to najbolji kofeinski napici koje ste probali do tada, a uživaćete još u pogledu na gondole, impozantnoj arhitekturi i nasmiješenim ljudima.
Uz Kanal Grande se protežu palate, dok se uz sporedne kanale nalaze mnogobrojne crkve, zgrada opere, kuće, a „zalutate“ li malo dalje, otkrićete zelene oaze, vrtove, klupice za sedenje i malene galerije…