svet

avgust 6, 2011 18:10

By

JK oduševljena fudbalerima i „delijama“: Promukla sam zbog Zvezde!

Popularna pevačica Jelena Karleuša, supruga Zvezdinog odbrambenog igrača Duška Tošića, protiv Ventspilsa je prvi put bila na jednoj fudbalskoj utakmici otkad njen dragi nosi crveno-beli dres. Kako si se provela na „Marakani“? "Ponosna sam na muža i na njegove saigrače! Sve je bilo fascinantno, od igre na terenu do 40.000 navijača koji su me ostavili bez daha! „Delije“ su čudo! Srce mi je bilo puno kada su skandirali Duškovo ime. Igrao je stvarno fantastično."
I tebe je publika dočekala uz ovacije? "Malo sam se zbunila zbog burne reakcije navijača, pa sam sela, ali mi je neko iz uprave rekao da ustanem i otpozdravim. Nisam imala nameru da privlačim pažnju i došla sam isključivo da bih podržala supruga, ali reakcija „delija“ je bila stvarno divna!" Zašto dosad nisi bila prisutna na mečevima? "Jednostavno, nisam želela da dekoncentrišem Duška. Tako će biti i u budućnosti. Fudbal je muški sport i smatram da ženama tu nije mesto." Da li misliš da si donela sreću Zvezdi? "Otkriću vam jednu tajnu… Kada god sam bila na stadionu, Duškov tim nije izgubio. Tako je bilo i u Francuskoj i u Nemačkoj, a drago mi je što se potrefilo da Zvezda pobedi sa 7:0 baš kada sam ja tu. Naravno, to je koincidencija i sve zasluge idu fantastičnom Robertu Prosinečkom i igračima." Da li si pevala navijačke pesme? "Ne znam nijednu navijačku pesmu, samo sam tapšala! I vrištala posle svakog gola! Promukla sam i jedva govorim! Treba vrištati za sedam golova…" Da li ćeš sada ići u Francusku, na meč s Renom u nastavku Lige Evrope? "Duško i ja smo se odavno dogovorili da zbog raznih provokacija ne treba da idem na stadion, da bi on mirne glave mogao da da sve od sebe na terenu. Ne moram da budem fizički prisutna da bih svim srcem želela pobedu. Takođe, ni Duško ne ide na moje koncerte, osim u posebnim slučajevima. Naglasiću i da je ovo poslednji put da pričam o fudbalu za novine. Moj posao je muzika i u fudbal se ne razumem. To je i Duškova izričita želja koju poštujem" zaključuje Karleuša.

Izvor: „Alo“