Kako je nastala Velika Iza?
Malo je slika čije je nastajanje bilo propraćeno sa toliko diinamike i uzbudljivih preokreta kao što je Velika Iza. Za njenog autora Vlaha Bukovca vrhunac uspeha predstavljalo je izlaganje na najvećoj godišnjoj pariskoj umetničkoj manifestaciji – Salonu. Za izlaganje su konkurisale hiljade slika, a žiri sastavljen od čuvenih slikara odabirao je on što će postati priznata umetnost.
Vlaho Bukovac je odlučio da se 1882. godine na Salonu predstavi veličanstvenim ženskim aktom. Naslikao je junakinju istoimenog romana Aleksisa Buvijea „La grande Iza“, kako se „nakon kupanja naga opružila na crni baršun“. Oduševljen sopstvenim delom, odneo ga je profesoru kod kojeg je pohađao umetničku akademiju, čuvenom slikaru Aleksandru Kabanelu, do čijeg je mišljenja veoma držao. Profesor nije delio njegovo oduševljenje i savetovao je mladog slikara da odustane od izlaganja. Ojađen, Bukovac se vratio u atelje, sastrugao sliku i potražio nove modele. Spajajući tela tri modela i doteravši glavu svoje Velike Ize, naslikao je veličanstvenu sliku i nije dozolio da Iza postane fatalna žena za njega, kao što je to bila za junake Buvijeovog romana.
Čuveni akt će biti prvi put izložen u Beogradu u Domu Vojske Srbije od 17. septembra do 2. novembra, posle prve velike restauracije za 131 godinu od nastanka. Izložbu Velika Iza Vlaha Bukovca priređuju Spomen-zbirka Pavla Beljanskog u Novom Sadu i Galerija Doma Vojske Srbije, koje će za tu priliku preneti u Beograd duh i dah Pariza s kraja devetnaestog veka.
