
Lepa vest za alpiniste: Nepal snizio takse za uspon na Mont Everest!
Iako je tokom sezone penjanja Mont Everest zagušen planinarskim timovima, Nepal će pojeftiniti takse za uspon na najviši vrh sveta kako bi privukao još više alpinista. Stotine stranih penjača, od kojih svaki plaća hiljade dolara, pokušavaju da se popnu na 8850 metara visoki vrh Everesta tokom glavne sezone od marta do maja. Prema sadašnjim pravilima, Nepal taksu za penjanje naplaćuje 25.000 dolara, a grupa od sedam penjača može da dobije zajedničku dozvolu za 70.000 dolara. Takva praksa, navode odgovorni za ovu odluku, ohrabruje penjače da se udruže u grupe. Ministarstvo turizma saopštilo je da će se od 2015. svakom alpinistu naplaćivati taksa u iznosu od 11.000 dolara. „Ta promena u cenama taksi obeshrabriće veštački stvorene grupe, u kojima vođa uopšte ne poznaje neke članove svog tima,“ rekao je zaposleni u ministarstvu Tilakram Pandej.
Nove takse odnosiće se na glavnu sezonu i glavnu rutu do najvišeg vrha na svetu, dok će se za ostale rute kao i za ostatak godine kada je planina pusta, naplaćivati 2500 dolara kako bi se podstaklo penjanje na Everest i van sezone. Postoje dva glavna puta do vrha Mont Everesta – severoistočni (kineska strana) i jugoistočni (nepalska strana). Jugoistočni se smatra lakšim pa je samim tim i frekventniji. To je put kojim su išli Hilari i Norgaj 1953. Postoje još neke rute, ali su retko korišćene. Prve ideje o usponu se javljaju 1885. Džordž Malori i Endru Irvajn su 8. juna 1924. pokušali uspon preko severoistočne strane, ali se nisu vratili. Malorijevo telo je pronađeno 1999. godine i preovladava mišljenje da oni tom prilikom nisu uspeli da stignu do vrha. Malori je ostao upamćen po izjavi koju je dao kao odgovor na pitanje novinara zašto se penje na Mont Everest. Odgovorio je: „Zato što je tamo“ (engl. Because it is there).
Dana 29. maja 1953. u 11:30 po lokalnom vremenu Edmund Hilari i Tenzing Norgaj su bili prvi ljudi koji su kročili na vrh. Godina 1996. je bila najgora u istoriji osvajanja vrha, kada je stradalo 16 osoba, od toga 8 u nesreći koja se dogodila 11. maja.
Uspon na vrh iziskuje ogromne napore. Pored planinskog terena, najveći neprijatelj su vremenski uslovi. Temperature su toliko niske da svaki deo tela mora biti pokriven da bi se sprečile promrzline. Oblast je konstantno pokrivena snegom i ledom. Velika je opasnost i od visinske bolesti, a na samom vrhu je koncentracija kiseonika smanjena na trećinu normalne. Iz tog razloga većina alpinista koristi boce sa kiseonikom.
Prvi Srbin koji se popeo na Mont Everest bio je Dragan Jaćimović, koji je jedini od dvočlane ekspedicije Vojske Jugoslavije (činio ju je još Goran Ferlan koji je odustao na oko 200 metara ispod samog vrha zbog promrzlina) izašao na vrh u 10:15 26. maja 2000. godine.
Izvor: B92
Foto: Pavel Novak/WIki/CC