Neda Ukraden: Kemal nije zaslužio da pjeva u Beogradu!
Početkom marta u banjalučkim restoranima "Jezero" i "Bomi" gostovala je Neda Ukraden koju je došlo da sluša šest hiljada ljudi. Održala je, praktično, šest solističkih koncerata i tako oborila rekord koji je postavila prije dvije godine, kada je zbog velikog interesovanja publike pjevala pet dana zaredom. Da nije morala da ide na dodjelu "Melka" u Vršac, mogla je još dva dana puniti najluksuznije restorane u banjalučkoj regiji.
Najvatreniji obožavaoci ispratili su je buketima cvijeća uz samo jednu želju: vrati se što prije. "Doći ću sredinom aprila, već su me pozvali na ‘Zlatni mikrofon’," poručila je Neda svojim fanovima a sa nama je porazgovrala o svojim planovima.
Hoćete li uskoro nastupiti u Sarajevu?
Zašto da ne, Sarajevo je moj grad. Zasigurno više nego mnogih koji ga danas svojataju. Ne može, recimo, Sarajevo više pripadati Đorđu Balaševiću koji je u njemu odmah poslije rata održao veličanstveni koncert, nego meni. U njemu sam provela 30 godina, proslavila sam ga svojom pjesmom. Očekujem da me moj grad ispoštuje onako kako zaslužujem.
Osjećate li da se ipak stvari vraćaju na svoje?
Osjećam, ali to sporo ide. Eto, prošle godine sam na "Zlatnom mikrofonu" u Banjaluci, koji su organizovale "Nezavisne novine" uz medijsku podršku Federalne televizije iz Sarajeva, doživjela ovacije. Dok sam pjevala, organizatori su strahovali da se tribine ne polome! I, zamislite, Federalna televizije isiječe moj nastup, a pusti neke pjevače za koje nije čula ni uža rodbina… čujem da je sad nešto počelo da se mijenja. Kako i ne bi kada su sarajevski pjevači uvijek dobrodošli u Beograd. Mora doći do reciprociteta. A nisam sigurna da su svi zaslužili takav tretman.
Na koga konkretno mislite?
Na Kemala Montena, na primjer. Znam da se sa pokojnim Davorinom Popovićem posvađao na mrtvo ime zbog toga što je sa "Indeksima" pjevao u Beogradu. Tačno je ono što je Željko Samardžić ispričao vašim novinarima. Kemo je tek na samrti Davoru oprostio odlazak u Beograd. A što je sada on prešao Drinu? Zato što se poželio beogradske publike! Ma nemojte, molim vas…
Ipak, Monteno je dobro prihvaćen u Beogradu. Šta mislite da li bi vas tako prihvatili u Sarajevu?
Sto posto sam sigurna da imam svoju publiku. Sarajlije su me uvijek voljele. I oni koji su razasuti po bijelom svijetu, i oni koji su ostali u Sarajevu. Nedavno sam boravila na Jaharoni i srela se sa prijeratnim saradnicima. Bili su to trenuci za nezaborav. Danas je u Sarajevu najmanje Sarajlija. Oni po kojima je Sarajevo bilo prepoznatljivo u muzičkom svijetu uglavnom su otišli. Ostalo je svega nekoliko značajnijih muzičkih imena.
Jednu pjesmu na svom posljednjem albumu posvetili ste Sarajevu?
Drago mi je što su je prihvatile ne samo Sarajlije, nego i svi oni koji su na bilo koji način vezani za prostor od Ilidže do Baščaršije, oni koji su u Sarajevu živjeli, koji su u njemu imali rodbinu, ljudi koje za ovaj grad vežu lijepe uspomene. Osjetili su da sam je otpjevala iz duše.
Autor: „Svet“
