svet

jun 16, 2014 10:13

By

Neustrašivi general: Čovek koji je Hitleru odbrusio „Od**bi!“

481846_profimedia0119043578_ff

Paul Emil fon Leto-Forbek bio je zapovednik male nemačke vojske – sastavljene pretežno od crnaca – koja se u Prvom svetskom ratu u Istočnoj Africi borila protiv Britanske imperije.

Savršeni poznavalac gerilskog ratovanja general Fon Leto-Forbek ponašao se u skladu sa viteškim kodeksom ratovanja, čiji su principi bili čast, poštovanje neprijatelja i humano ophođenje prema protivničkim borcima i civilima.

Tokom rata u kome su crnački vojnici u američkoj vojsci bili izloženi diskriminaciji Fon Leto-Forbek nije pravio razliku između afričkih “askarija” (vojnik na svahili jeziku) i Nemaca pod svojom komandom. Tečno je govorio svahili, što mu je donelo veliko poštovanje i divljenje među afričkim vojnicima. Imenovao je tamnopute oficire i verovao je da „smo svi mi ovde Afrikanci”.

General Fon Leto-Forbek nikada nije poražen u bici, a predao se tek kada je novembra 1918. saznao da je potpisano primirje između Nemačkog carstva i predstavnika sila Antante. Britanija je dozvolila nemačkim vojnicima (belcima) da se vrate kući, ali je crnce zatvorila u logore. General fon Leto-Forbek odbijao je da ode sve dok mu nije obećano da će oni imati pristojan tretman i ubrzo biti oslobođeni.

Po povratku u Nemačku, Fon Leto-Forbek aktivno se bavio politikom i pokušao je da stvori konzervativnu opoziciju nacistima. Nekoliko svojih crnačkih oficira doveo je sa sobom i oni su služili u nemačkim frajkorima.

481847_profimedia0119049227_f

Nećak jednog oficira SS-a navodno je izjavio šezdesetih godina da je general “rekao Hitleru da odj..e” kada mu je on 1935. ponudio položaj diplomatskog predstavnika u palati Svetog Džejmsa u Londonu. Iako su ga nacisti konstantno maltretirali, preživeo je njihov režim zahvaljujući popularnosti koju je stekao kao oličenje heroja stare škole.

Stari general nikada nije zaboravio svoje askarije. Godine 1953. otišao je u Istočnu Afriku, gde su ga sa suzama u očima dočekali njegovi nekadašnji vojnici.

Vrativši se u Evropu, zalagao se za njihovu dobrobit. Kada je umro 1964. u 93. godini, vlada Zapadne Nemačke i Bundesver organizovali su dolazak dvojice njegovih bivših afričkih vojnika koji su prisustvovali sahrani “svog” generala.

Nekoliko meseci kasnije, ispunila se najveća generalova želja: zapadnonemački Bundestag glasao za to da se preživelim “askarijima” naknadno isplati plata.

Izvor: Blic
Foto: Profimedia