svet

April 2, 2014 11:55

By

Olivera Balašević: Medicina leči bolesti, povrede, nedostatke, ali ne i sujetu!

olivera balasevic hello!_321_4_595

Ona je sve samo ne tipična sosa. Žena čije je godine nemoguće izbrojati, devojčica, a već ponosna baka, nepopravljivo vedra, čarobnog osmeha, ponosna na bore smejalice. Jednostavno – Đoletova Olja, odnosno Olivera Balašević.

Koliko vremena posvećujete lepoti i negovanju tela?
– U našem filmu „Kao rani mraz“ stari šmeker Verebeš, koga igra Mustafa Nadarević, lepu ženu objašnjava kao ružu negovanu da bude divlja. Ali, koliko god vremena da posvećujem sebi, ne radim to uz štopericu. Pre Aleksinog rođenja, dok sam bila Jovanina i Jelenina majka, po drugi put sam upisala fakultet i diplomirala u roku, sa desetkom. Usput sam upisala i pokoju deceniju u radnu knjižicu, vodim domaćinstvo, porodične poslove, producent sam svih Đoletovih nastupa. Ipak, ne može se reći da o lepoti brinem kad stignem na red, poštenije je reći da o njoj brinem kad god stignem.

Verujete li savremenim dostignućima estetske medicine i da li ih primenjujete?
– Za mene je medicina nešto što leči bolesti, povrede, nedostatke, ali ne i sujetu. Sve je stvar ukusa, ali, po mom mišljenju, žene koje nasednu na loš falsifikat prirode nikada nisu ni verovale u svoju lepotu. Najlepša sam bila onda kad sam se osećala najlepšom, a to često nema veze sa ogledalom. Biti najlepša tinejdžerka, najlepša trudnica, mama, najlepša baka, to je nešto. A ne Frankenštajn baka sa lažnom guzom tinejdžerke, lažnim usnama mlade majke, lažnim dudicama i jedne i druge.

Da li je lepše stariti prirodno ili sve činiti da vreme stane?
– Najlepše je uopšte ne stariti, ostati mlad u srcu, maštati, pokušavati, ne predavati se. Na tome predano radim, ali protiv vremena i nemamo nekih šansi, davno smo se složili da smo mi ti koji prolaze. No, kad je već tako, hajde da kroz takozvane zrele godine ne propuzimo pognutih glava, već da proskakućemo samouvereno i drsko, kao klinci u novim belim „šangajkama“.

Kako ste reagovali kada ste dobili prve bore?
– Imala sam tu sreću da su mi prve bore, oko usana, nastale zbog večitog smeha u našoj kući. Ostale nisam ni brojala, sve su bile manje bitne od tih bora smejalica.

Šta Olivera misli o etetskoj hirurgiji, kao i kako održava svoju vitku liniju i izgled večite devojčice možete pogledati OVDE. 

Intervju: Nikola Golubović, Life Content
Foto: Andreja Damnjanović