

Preminula od upale slepog creva: Oslobađajuća presuda za dva lekara, pet lekara ponovo na sudu
Apelacioni sud u Beogradu potvrdio oslobađajuću presudu za dve lekarke sa Ginekološko-akušerske klinike (GAK) Snežanu Vukajlović i Aleksandru Dimitrijević, dok je naložio da se sudenje ponovi za pet lekara optuženih za nesavesno lečenje koje je izazvalo smrt Ljiljane Arambašić (18) 2002. godine.
Arambašićeva je preminula od upale splepog creva, a lekari nisu uspeli da odgonetnu njenu dijagnozu.
Prvostepenom presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu, koja je ukinuta, na po dve godine zatvora zbog krivičnog dela teško delo protiv zdravlja ljudi bilo je osuđeno troje lekara GAK-a Gordana Miletić, Vera Milenković i Miloš Radović.
Optužbi su, osim Vukajlovićeve i Dimitrijevićeve kojima je potvrđena oslobađajuća presuda, bili oslobođeni i Aleksandar Jovanović i Srboljub Milićević, ali je za njih presuda ukinuta i biće im ponovljeno suđenje, objavljeno je na sajtu Apelacionog suda.
Lekari se terete da su nesavesnim lečenjem izazvali smrt Arambašićeve, koja je umrla od zapaljenja slepog creva 21. februara 2002. godine jer nisu uspeli da postave dijagnozu niti da pruže odgovarajući medicinski tretman.
Po nalaženju Apelacionog suda, prvostepena presuda sadrži bitnu povredu odredaba krivičnog postupka jer nisu dati dovoljni i argumentovani razlozi o činjenicama koje su predmet dokazivanja, a oni razlozi koji su dati su nejasni.
„Nije dao razloge zbog čega je u konkretnom slučaju poklonio veru odbrani Aleksandra Jovanovića u delu u kome okrivljeni navodi da je izvršio pregled oštećene, imajući u vidu da to ne proizlazi iz izvedenih dokaza“, navodi se pored ostalog u obrazloženju odluke.
Takođe, nejasni su i razlozi za oslobođenje Milićevića, i zašto prvostepeni sud smatra da on nije trebalo da obiđe pacijenta i da se lično upozna sa njegovim zdravstvenim stanjem i da u skladu sa tim preduzme adekvatne mere radi eventualnog menjanja terapije, dalje dijagnostike, te pozivanja lekara druge specijalnosti radi konsultativnog pregleda.
Osim toga, osnovano se žalbom branioca Miloša Radovića ukazuje da je nejasno na osnovu čega je prvostepeni sud zaključio da je on nesavesno lečio Arambašićevu kada je na osnovu izvedenih dokaza utvrđeno da je nju od 15. do 20. februara 2002. godine pregledalo i lečilo više lekara, a da među njima nije bio Radović, niti je bio zadužen za njeno lečenje, niti je bio dužan da je pregleda.
Apelacioni sud je naložio prvostepenom sudu da u ponovnom postupku postupi po njegovim primedbama i utvrdi kakve su dužnosti lekara u vezi sa obilaskom i pregledom pacijenta, kakva je dužnost i obaveza lekara i ostalog medicinskog osoblja za vreme dežurstva i u čemu se tacno sastoje njihove obaveze.
Takođe mora da utvrdi kojim tačno unutrašnjim aktima Instituta je to propisano, koji je tačno lekar u Institutu bio zadužen za oštećenu, kao i da se ispitaju sudski veštaci na više okolnosti vezano za uspostavljanje dijagnoze upale slepog creva.
Tokom prvostepenog suđenja veštaci Medicinskog fakulteta u Novom Sadu utvrdili su da je Klinički centar u Beogradu tehnički i kadrovski tako opremljen da je moglo da se prepozna zapaljenje slepog creva i da se na vreme hirurški interveniše.
Arambašićeva se žalila na jake bolove u stomaku i primljena je u Urgentni centar 15. februara 2002. godine, odakle je upućena na Institut za ginekologiju i akušerstvo.
Ginekolozi su procenili da je ona nervni bolesnik, pošto je vrištala od bolova i bila agresivna i uputili je na Institut za neuropsihijatrijske bolesti „Laza Lazarević“, gde je odmah ocenjeno da ona nije slučaj za njih i da ima organsko oboljenje, te da treba da se opet javi u Urgentni centar.
Zbog visoke temperature devojka nije primljena u Urgentni centar, već je poslata u Institut za infektivne i tropske bolesti, gde je primljena u komi.
Iste noći je preminula.
Izvor: Tanjug
Foto: Sipa/Ilustracija