svet

april 22, 2014 14:21

By

Saša Vidić oštar kao uvek: Prvi red na modnim revijama je sanatorijum za komplekse!

sasa vidic hello!_324_3_595
Dovoljno je samo nabrojati za koje je sve modne kuće radio i sa kojim velikim zvezdama je sarađivao, pa da svima bude jasno kakav je njegov pristup poslu i na koji način mu već dve decenije uspeva da animira srpsko tržište. Saša Vidić oblači mnoge slavne osobe, ali sam je krojač svog života i više je nego zadovoljan učinkom u dosadašnjoj karijeri. Do te mere da može bez ograničenja da uživa u onome što ga čini srećnim. Nedavno je proslavio četrdeset drugi rođendan uz duhovitu opasku da je “dobro dok broj godina ne pređe broj cipela”.
Ne juri izazove i nema potrebu da se dokazuje, ali nikome ne ostaje dužan. I u naizgled bezazlenim ratovima na društvenim mrežama uvek nađe vreme i smelosti za završnu reč. Priznaje da ga je tresla trema kada je pred širokim auditorijumom kročio na podijum „Plesa sa zvezdama“, za koji se spartanski pripremao, da bi prošle nedelje prvi napustio takmičenje. Osvojenu nagradu od hiljadu evra Saša je uručio humanitarnoj fondaciji “Novi Beograd”, na čijem se čelu nalazi bivši vaterpolista Aleksandar Šapić.

Koliko je falš garderobe na ovdašnjoj estradi?
– Na našoj sceni ima više falš odeće nego u kineskom tržnom centru u Bloku 70. Koliko para, toliko i originalnih komada. To je naša stvarnost i tužna istina jer pokazuje da država ništa ne preduzima i uopšte ne brine o zaštiti brendova.

Danas svi misle da mogu da se bave modom. Kako doživljavate najezdu novih kreatorki, regrutovanih uglavnom iz redova supruga uspešnih i bogatih muškaraca?
– Tačno je da danas svako ko nema druga posla postaje dizajner, ali to me više ne pogađa. U svakom poslu ima onih koji pokušavaju da izađu iz anonimnosti, bez obzira na realne predispozicije i talenat. Svaka roba ima kupca, kakav god on bio. Dok god plaćaju porez i radnike, samo neka šiju.

Famozni prvi red na modnim revijama mnogima bode oči. Sede li u Beogradu u njemu oni kojima je tu zaista mesto?
– Ja taj prvi red zovem sanatorijumom za komplekse. Lepo je Njegoš rekao: “Čelo stola je tamo gde ja sjednem”. Dakle, meni je stvarno svejedno, jer i u podrumu zračim. Ali, treba nekako smestiti sav taj “wanna be”. Normalno je da na tim stolicama sede novinari i velike zvezde. I ta zvezda, kojoj nameniš mesto u prvom redu, morala bi da bude tvoj zaštitni znak. Modne ikone postoje i kod nas, ali to nisu osobe sa javne scene.

Ostatak intervjua pogledajte OVDE!

Autor: Life Content
Foto: Janko Petković, Life Content