scandal

November 23, 2019 20:00

By

SCANDAL! intervju Dragana Mirković: Pomogla bih ponovo i kolegama koji su mi zabili nož u leđa

Dragana Mirković je prošle nedelje na prvom Saboru narodne muzike Srbije od kolega dobila nagradu za životno delo i tako postala najmlađa dobitnica ovog prestižnog priznanja u istoriji naše estrade. U intervjuu za SCANDAL! Dragana nam je opisala kako se oseća tim povodom, a dotakli smo se i mnogih drugih tema, kao i njenih planova!

– Osećaj je neverovatan! Pre svega, ja to uopšte nisam očekivala, a pitanje je da li sam to ikada očekivala jer postoji mnogo kolega koji su daleko stariji od mene i koji nisu dobili tu nagradu…

Možda nisu zaslužili?

– Ne znam, ne ulazim u to, ali hoću da kažem da nisam mogla da očekujem tu nagradu, ali da budem iskrena, tek je nisam očekivala u ovim godinama i to me je nekako fasciniralo i oduševilo, toliko sam srećna zbog toga. Čak su mi rekli da sam tu nagradu i ranije zaslužila pošto sam pitala da nije rano za to priznanje. Međutim, objasnili su mi da mi ne dodeljuju nagradu po godinama, nego po zaslugama i da je moja karijera, kao i sve što sam uradila za ovih 35 godina i više nego dovoljno da me nagrade. Nemam reči, i dalje sam pod utiskom, ovo je definitivno najvrednija nagrada u mojoj karijeri. Baš sam ponosna i počastvovana.

Posebno je vredna jer su ti je kolege dodelile?

– Tako je, zato ja uvek potenciram na tome da sa kolegama imam divan odnos. Zar nije ovo dokaz da je to istina?!

Da li ti je srce puno? To je dokaz da te kolege vole i poštuju? Mogli su i da te preskoče…

– Kako da ne, naravno da su mogli i da me preskoče. Ne da mi je srce puno i ne da je dokaz, opet kažem da sam počastvovana i neizmerno zahvalna i kolegama, i organizatorima iz SEMUS-a, kao i predsedniku Dragiši Goluboviću… Prosto, srce mi je tako brzo lupalo, nisam imala reči da opišem kako se osećam. Velike emocije me i sada drže, ne mogu da izaberem dovoljno jake reči da dočaram svoju sreću.

 

Jel uspevaš da se družiš sa kolegama jer ne živiš u Srbiji?

– Nažalost, ne tako često koliko bih volela. Ponekad se sretnemo negde usput, ali ispada da se i dalje najviše družimo na snimanju novogodišnjeg programa kod mene na televiziji. Tu smo svi na okupu i bude baš lepo druženje. Tada mi proslavimo neku našu Novu godinu, opustimo se. Vidim da su svi srećni što smo na okupu, ne samo sa mnom, nego i oni međusobno. Očigledno da se u današnje vreme mnogo ređe viđamo. Mnogo ima posla, a manje vremena za druženje i činjenica je da nam to svima nedostaje.

Ali kod tebe to nije klasično snimanje, tu se i zasedne, i provodi se, i pije, i jede…

– To je druženje. Ne dođu samo da snime program i da odu. Zato to i organizujemo, tako da se i mi družimo jer nam to nedostaje, pa maksimalno koristimo ta dva dana snimanja.

A šta ima novo u Beču?

– Beč lagano počinje da se ukrašava za praznike. Deca su imala raspust nekih nedelju dana, pa smo imali priliku da budemo malo više zajedno. Generalno, sve je po starom što je mnogo dobro, sve je kako treba, što je još važnije. Deca su za poželeti, to mi je najbitnije. Toni i ja smo dobro. A nekih novosti, nema.

Da li Beč doživljavaš kao svoju kuću ili te i dalje muči nostalgija za Srbijom?

– Sada mi je Beč već druga kuća. Ipak sam ja dugo tamo, deca su mi tamo rođena i odrasla. Kuća je tamo gde su deca i gde je porodica. Ali naravno da je Srbija moja zemlja i moja kuća, u Srbiji su mi roditelji, moja rođena sestra s porodicom, familija. To se nikad neće promeniti, ali razumeće me svi koji imaju decu jer kuća je tamo gde su deca, a osećaj nostalgije nemam jer često dolazim u Srbiju, moji dolaze kod mene, tako da ne stignemo, srećom, do osećaja nostalgije. Nije Beč ni daleko od Beograda i Požarevca.

Deca su porasla, treba da se odvajaju od roditelja. Kako ćete to Toni i ti da prihvatite i preživite?

–  Još uvek se ne odvajamo, pa ne moram da preživljavam, a kad bude došlo do toga, tada me pitaj. Nekako izbegavam da razmišljam o tome. Ali sve što je prirodno, tako će biti. Ja svoju decu izuzetno poštujem kao odrasle ljude. Čak i kad su bili mlađi, gledala sam ih kao odrasle i tako smo o svemu i razgovarali. Volela sam uvek te neke naše razgovore jer razgovori zbližavaju roditelje i decu i postaju nit koja vas drži čitavog života na okupu. Ja sam uvek na njihovoj strani i uvek se trudim da ispoštujem njihove želje, kao i oni moje, tako da u tom smislu, mi smo jako vezani. To me, bar za sada, čini mirnijom i uverava me da se ta nit neće prekinuti. Naravno da će Marko kad krene na fakultet živeti u Beču, mi inače živimo van Beča. Dolaziće za vikende, to je prirodno, ali najvažnije je da smo mi vezani i da postoji ta neka topla i jaka veza između Tonija, dece i mene. Pa i ja sam se odvojila od roditelja, ne mogu da očekujem da Marko i Manuela budu uz mene i da me drže za rukicu.

Da li su tvoja deca uopšte svesna ko si ti na estradi? Ti njih nisi nikad eksponirala u medijima…

– Sada su već svesni. Kako su stariji, sve im je dostupno preko interneta. Dakle, i te kako su svesni ko sam i mogu ti reći da su jako ponosni, što su zreliji i svesniji, sve su ponosniji na mene i na te sve divne komentare o meni. Zato dolazimo do toga da mi se sve ono što sam radila isplatilo, da je taj moj teži put u karijeri bio u stvari bolji jer se ne brinem na šta će deca da nalete kada pregledaju bilo šta. Jako sam mirna po tom pitanju i zato su oni tako ponosni na svoju majku jer nemaju razloga da se postide. 

 

Koliko je bilo teško da se skloniš od skandala? Da i ako se nešto desi, to u stvari bude samo nečiji pokušaj da te degradira?

– Jeste bilo teško u smislu da sam ja žrtvovala sebe kao jednu mladu osobu koja nije nešto specijalno izlazila. Uvek sam razmišljala šta će biti ako na primer izađem u diskoteku, uzmem sok od jabuke, jer svi znaju da ja ne pijem, ali reći će kao po definiciji Evo je pije vino, pa bi izašlo da sam se napila. Svi znaju da ja ne pijem, a recimo, u junu je izašlo da smo Brena i ja malo popile na snimanju Nikad nije kasno. Ne mogu da verujem da posle 35 godina karijere neko ne zna da Dragana Mirković ne pije alkohol. Na kraju krajeva, bili su na licu mesta, videli su da pijem vodu. Očigledno je neko to hteo tako da plasira. Zato sam se ja svesno žrtvovala sve ove godine. Jeste mi bilo teško da sve to izbegnem, ali ako gledamo po tome kakva sam ja osoba, i nije bilo teško. Prilično sam povučena, skromna, vesela, nalazim zadovoljstvo u nekom dobrom filmu, knjizu, kao mlađa sam volela da crtam, slušam muziku koja mi u datom trenutku prija, družim se… Meni je dovoljno da prošetam po prirodi i meni je fenomenalno.

 

Ali ti ništa i ne kriješ?

– Inače, o meni se sve baš zna, sve je transparentno, nema tajni kod mene jer se nisam plašila ničega, ja sam u stvari preiskrena prema medijima. Jedino ne delim fotografije svoje dece jer oni to ne žele. Ni Toni to ne voli, izbegava da se pojavljuje jer je ozbiljan poslovni čovek, a privatno je baš veseo i zabavan. Ni ja to ne volim osim ako ne moram. Nekad mi dođe da se kao i svaka majka pohvalim slikama svoje dece, ali opet shvatam da su u pravu što ne vole eksponiranje i čestitam im na tome.

Jel ih vuče nešto ka estradi?

– Ne, obožavaju muziku, jako su talentovani, ali ne vidim da postoji bilo koja vrsta javnog posla koja ih privlači. Nisu tipovi za tako nešto. Ne vole eksponiranje, a nije da nisu imali priliku. 

 

Mislim da nema kolege na estradi kom nisi pomogla. Jel ti žao, nisu ti baš svi uzvratili…

– Nije mi žao, to bih uvek uradila čak i da znam šta me posle čeka u smislu da mi neko zabije nož u leđa. Ja ne radim neke stvari da bi meni neko nešto zahvaljivao ili uzvratio, sve to radim jer to osećam u datom momentu. Naravno, drago mi je da ljudi osećaju zahvalnost i poštovanje. Oni koji su se loše pokazali, na svu sreću, to je jako mali i zanemarljiv broj, tako da ne želim sebe ni da trujem tim nekim negativnim razmišljanjem. Neka ih, oni su sami sebi nezahvalni.

Ali se i oni koji su te povredili posle toliko godina vrate da ti se izvine i ti opraštaš…

– I to je ljudski, ako čovek zna da se izvini, to je lepo, to je za poštovanje. Najgore je kad neko uradi nešto loše, a ne izvini se. Veličina je shvatiti i izviniti se. To je ljudska vrednost. Svi koji su se ogrešili o mene, a i dalje nisu osetili potrebu da se izvine, to je samo dokaz da nisu dobri ljudi. Ja kad bih nekome nešto slučajno učinila nažao, sve bih učinila da to popravim, ne volim greške prema ljudima. Ako bih se i sitno ogrešila, sve bih dala da to popravim. Ne mogu da verujem da postoje ljudi koji nemaju to u sebi, ali svesna sam da, nažalost, postoje! Nisam više dete i ne nosim ružičaste naočare, sve ja kapiram, ali ne mogu da razumem ljude koji u sebi nemaju ljudskost, e to ne razumem.

 

Da li te to najviše pogađa jer si jako emotivna?

– Emotivna jesam što nije dobro po mene. Naravno da me pogode neke stvari koje nisu u redu, ili koje nisu istinite. Pokušaj da neko nekome nešto napakuje, to je jako ružno. Pitaju me često zar nisam za 35 godina oguglala na to, e pa nisam! Ja ne želim da oguglam, jer ću se onda i ja promeniti kao osoba. Sve što je loše, a prihvatite to kao nešto normalno, onda smo ga ugasili. To nikako nije dobro.

 

Udarali su ti pre nekih osam godina i na porodicu, kakav je osećaj kada to učine?

– Srećom, da ne grešim dušu, toga nije bilo mnogo. Ni suprug ni deca nisu javne ličnosti, prilično su se i sami zaštitili, a i ja sam ih zaštitila. Međutim, naravno da se pojavi neki zlonamernik. To je jako teško i neoprostivo, posebno ako se udara na ljude koji nisu prisutni, koji nisu javne ličnosti. To je već nešto što spada u krivično delo u javnom informisanju. Za takve stvari sam mogla da tužim, Toni je uvek bio za to, ali ja to nikad nisam uradila. Prosto, nekako sam mislila da to ipak nije ništa strašno, nije bilo nekih strašnih priča, ali ne daj Bože da nešto bude baš jak udarac i uz to lažan, naravno da ćemo porodično tužiti! Za sebe nisam tužila ni za jednu laž jer shvatam kako funkcioniše ovaj posao, a i znam da mogu da izdržim. To je deo mog posla, ali tu ne spadaju muž i deca, na njih ne dam i to ne dozvoljavam!

 

Kakav je svetski džet-set? Neki od njih su ti sada kućni prijatelji…

– Jednostavni su svi. Kada sam prvi put upoznala osobu iz sveta, mislila sam da je to do nje, kao ajde takva je sama po sebi, ali onda druga, pa peta, pa deseta i prosto sam shvatila da su oni jednostavno takvi. Na primer, nedavno smo slavili Van Damu rođendan, on nije želeo ništa glamurozno, tražio je tipičan austrijski restoran, a mi smo se sami potrudili da bude neko mesto na glasu. On voli jednostavnost…

 

Jel probao neko naše jelo?

– Naravno, kod mene u kući i dopada mu se!

 

A da li ti nekad kuvaš?

– Zašto da ne?! Ne mogu da lažem i da kažem da to radim često, ali znam da kuvam i to jako lepo. I žao mi je što ne radim to češće. Mislim da je za svaku ženu, koja ne mora da bude svaki dan u kuhinji, kuvanje zadovoljstvo. Volim i da jedem, gurman sam. Sva naša nacionalna jela umem da kuvam.

 

I sarmu zavijaš?

– Molim?! Pa kako?! Ja sam imala i baku, pa mama moja, i sestra… OK, baka mi je preminula, ali sve sam naučila. Nisam ja vanzemaljac, normalna sam osoba, sve znam. Kad spremamo Božić, imam dve žene koje mi pomažu, meni je zadovoljstvo da se uključim u posao. Ako ne učestvuješ, to nije zadovoljstvo. I jelku kitim, kupujem ukrase, a bilo bi mi možda i jefitnije da angažujem dekoratera. Međutim, da li je to onda novogodišnji duh? Ne! I to ja kažem sa svog aspekta, ne tvrdim da sam u pravu.

 

Kakav je Toni kao muž, da li se svađate vas dvoje?

– Divan je! Ne mogu da kažem da se svađamo! On i ja smo jako slični, isti smo znak u horoskopu, možda to ima veze s tim ili smo se samo tako našli, ne znam. 

Kako da se posvađamo ako volimo iste stvari, nemamo oko čega da se svađamo!

 

A ko je popustljiviji prema deci?

– Iskreno, Toni je! Mada ni ja nisam stroga, tu ulogu je dobila moja rođaka Biljana, ona je žrtveno jagnje. Živi sa nama, njoj sam beskrajno zahvalna na svemu jer bih morala da prestanem da pevam da ona ne živi s nama. Svoju decu ne bih ostavljala ni dadiljama, ni bilo kome. Njoj je pripala uloga da bude stroga, a Toni i ja generalno nismo takvi, pa ne možemo da budemo ni prema deci. Ako mi ne možemo da se naljutimo na nekoga ko radi za nas, ma mi više radimo od njih. Ha-ha-ha. Generalno nismo strogi ili svadljivi… I kako onda da se ljutim na svoju decu, nema šanse. Ali su moja deca i dobra, da nisu, i te kako bih se ljutila. Oni su sve naučili na našem primeru u porodici, imali su dobar primer.  

 

Šta se dešava sa dvorcem, dokle ste stigli s radovima na restauraciji?

– Mnogo sam ponosna, svi radovi su pri kraju. Neke stvari su se radile dugo jer je sve to jako pipavo i zahtevno. Pet godina se radi ta restauracija. To se radi malim četkicama da bi se sve očuvalo, sve je original kao što je bilo, sve ostaje autentično. Jedna prostorija se radi godinu dana, ima još mnogo posla. Treba da se očuva vrednost, i to ne zato što se to traži od nas. Dvorac je jedan kroz jedan u našem vlasništvu, mogli smo i da ga srušimo, niko ne bi smeo reč da nam kaže. Ali, zašto smo ga kupili nego da ga sačuvamo u autentičnom izdanju. Jeftinije bi mi bilo da sam sagradila viletinu. Ima već sređenih delova, Marku smo recimo slavili punoletstvo u dvorcu, nije još sve završeno, ali smo pri kraju.

 

Da li u sklopu dvorca postoji i imanje?

– Kako da ne! Imamo imanje ispred, sada se pravi zimska bašta, a imamo i šumu koja je državna, ali pripada dvorcu i mi možemo da je koristimo. Sve izgleda fenomenalno! Trenutno majstori kače ogromne lustere, imamo atrijum, luster ima tri i po metra, imaćemo četiri takva lustera. Ma neverovatno! Biće fantazija!

 

Koliko sve ukupno ima kvadrata?

– Ne znam, to morate da pitate mog Tonija, čini mi se oko 12.000, ali ne držite me za reč. Uglavnom, sve se privodi kraju.

 

Kakvi su tvoji planovi za dalju karijeru. Rekla si da bi sve napustila da ti rođaka nije pomagala oko dece, da li si u još nekim situacijama pomišljala da sve napustiš i povučeš se?

– Jesam. U nekim teškim momentima, ali ne privatnim, mislim na probleme i neka previranja u poslu…

 

Šta je to što tebe koja si toliko uspešna može da natera da se povučeš?

– Pa ljudi, ljubomora… To na neki način može da mi napravi poteškoće koje mene zabole i zbog kojih prosto poželim da više nisam tu. Posebno od 2000. godine kada sam se odselila. Imam divnu porodicu, supruga… Moj Toni ne da me voli i poštuje, nego me drži kao malo vode na dlanu, i onda u trenucima kada doživim udarce od zlih ljudi, ja se onda pitam Pa čekaj, ko ima pravo da uništava moj život?! Bog mi je dao divan život, a meni ga uništavaju neki nebitni ljudi! Pa bolje da se povučem, pitala sam se zašto to sebi radim! Međutim, onda se pojavi ono osećanje da mnogo volim muziku i publiku, a moja publika nije zaslužila da ja odem s gorkim ukusom u ustima, nego da odem onda kad mi kažemo da treba. To me je nateralo da ne dozvolim da me oteraju…

 

Na koji način?

– Jednostavno, nekim problemima! Za nekoga ko je kao ja povučen, preosetljiv, nesvadljiv… Možeš na taj način da me oteraš, ja nisam neko ko je u fazonu baš me briga, pa da se još inatim nakon takvih situacija. To je moja slaba tačka u ovom poslu. Međutim, ja imam 51 godinu i izdržala sam, ipak sam pobedila sebe, a moja publika je pobedila njih. Mada moram da priznam da sam i ja malo ojačala.

 

Da li se čuješ sa Jelenom Karleušom?

– Ne mogu da kažem da se čujemo, ali ponekad razmenimo poneku poruku. Čestitala mi je sada nagradu za životno delo, radujem se kad vidim da je u svetu kopiraju ili da je zaštitno lice za svetske brendove. Drago mi je kad neko od naših ima takav tretman u svetu, a volim i kad se moje ime pojavi u stranim medijima, da se ne lažemo. Ha-ha-ha! Inače, ne volim kad se ljudima dešavaju loše stvari, a Jelena je imala loše stvari u poslednje vreme, a potom i tragediju, i dalje ne mogu da verujem da je Divna preminula, ali Jelena gura dalje, svaka joj čast. I ja joj uvek čestitam na svim uspesima, ne njoj, svima. Meni je dan lepši kada nekome čestitam na uspesima jer nikad u životu nisam bila ljubomorna. To ne postoji u mom životu.

 

Ti si negde kao Čola? I on je operisan od ljubomore?

– Tako je, svaka mu čast! On je legenda i kao čovek, a kao umetnik da ne gvorim, tu nema šta da se priča… To je povezano sa osobom, ili si takav čovek ili nisi. Ne pije vodu ona priča da nekoga pokvare slava i novac. Pa ima i nas koje nije pokvarila slava.

 

Koga bi izdvojila od mlađih koleginica, a da im prognoziraš svetlucavu karijeru?

– Naravno, Rada i Tanja Savić

Dobro, one su tvoje…

– Pa ne samo što su moje, one su i formirane, dugo traju, rade, vredne su… A ako treba da izdvojim neke još mlađe, to su Maya Berović, Vuk Mob je sjajan na terenu, to nema veze što mi imamo duet, prosto moram to da pomenem jer je to istina, zatim tu su i Senidah, Cobi… Nadam se da nisam nikoga zaboravila, izvinjavam se, zaista, ali nema šanse da ih sve pomenem, jer ima mnogo mladih koji su zaista uspešni. 

 

Kada da očekujemo koncert?

– Ne znam. Ja sam sebe mnogo dala, imala sam toliko velikih koncerata tokom leta! I na Ušću sam se pojavila, i taman što sam mislila da sam to negde odradila, shvatila sam da tek sada imam veliki zadatak. Međutim, moram još malo da se odmorim, ne mogu ništa da obećam, ali videćemo. Biće i to, polako, dajte mi još malo vremena.

 

ZABRANJENO JE PRENOŠENJE CELOG ILI DELA TEKSTA!

 

https://svet-scandal.rs/vesti/dragana-mirkovic-pravi-sopstevni-muzej-sve-najdragocenije-stvari-smestice-u-posebnu-prostoriju-u-svom-dvorcu/

 

AUTOR: Ivan Vuković

FOTO: Ivan Vučićević