

Sto godina od smrti velike umetnice Nadežde Petrović
U Čačku je danas obleženo 100 godina od smrti srpske slikarke Nadežde Petrović, koja je rođena u tom gradu.
U crkvi Svetog Vaznesenje Gospodnjeg održan je parastos, a nakon toga predstavnici rukovodstva grada, Umetničke galerije, dečjeg vrtića, ogranka Kola srpskih sestara i Udruženja ženskog preduzetništva, koji nose ime Nadežde Petrović, položili su vence ispred njenog spomenika u centru grada, rad vajara Ivana Meštrovića.
Predstavnici Umetničke galerije su u 13 časova položili venac i na grob Nadežde Petrović u porodičnoj grobnici Petrovića na Novom groblju u Beogradu.
Gradska biblioteka „Vladislav Petkovć Dis“ u Čačku će večeras, organizovati program u okviru pesničke manifestacije „Disovo proleće“ posvećen Nadeždi Petrović pod nazivom „Život kao zaveštanje“.
Spomen-zbirka Pavla Beljanskog iz Novog Sada organizovaće u subotu 4. aprila filmsko veče posvećeno stogodišnjici od smrti. Publika će biti u prilici da se kroz dokumentarnu emisiju o Nadeždi Petrović, a zahvaljujuchi saradnji Spomen-zbirke Pavla Beljanskog i Programskog arhiva Radiotelevizije Srbije, upozna sa životom i stvaralaštvom najznačajnije srspke slikarke iz prve polovine 20. veka.
Jedna od najznačajnijih srpskih slikara i rodonačelnica srpske moderne umetnosti rođena je u Čačku 12. oktobra 1873. godine. Sa porodicom u Beograd seli se 1884. godine, gde je završila višu žensku školu, 1891. godine. Naredne godine postaje učenica jednog od najistaknutijih srpskih slikara – Đorđa Krstića.
Nadežda je školovanje nastavila u školi Kirila Kutlika. Prelazi u Minhen 1898. godine, u atelje slovenca Antona Ažbea jer ženama u to vreme nije bilo dozvoljeno da upišu Akademiju. Tu ujedno počinje i Nadeždino umetničko sazrevanje, inspirisano uticajima minhenske secesije, impresionizma, Ekstera i Kandindskog.
U pejzažima “Breze”, “Put kroz jelovu šumu”, “Predeo s borovom šumom” pojavljuje se i formira njen karakteristican potez, koji će kasnije obeležiti njen izraz i stil.
Već 1900. godine Nadežda je imala samostalnu izložbu u Beogradu.
Po povratku u Srbiju iz Minhena 1903. godine Nadežda nastavlja da razvija svoj stil. Slika puteve, livade, žitna polja, seoska dvorišta, narodnu nošnju… Nastaju “Resnik”, “Šuma”, “Sahrana u Sićevu”, slikarkin autoportret.
Slikama “Most cara Dušana u Skoplju“ i “Dereglije na Savi” Nadežda počinje poslednju fazu u svom slikarstvu.
Umrla je kao ratna bolničarka u Valjevu 3. aprila 1915. godine, za vreme Prvog svetskog rata, obolevši od tifusa.
Važno je pomenuti i da je Nadežda prva žena fotograf, začetnica likovne kritike i osnivač umetničkih i patriotskih društava, kao i pokretač Prve jugoslovenske umetničke kolonije.