svet

jun 16, 2014 12:10

By

Verica Rakočević-Kuzmančević: Veljko me je naučio da su za sreću dovoljne male stvari

verica veljko hello!_332_3_595

Otkako su Verica Rakočević i njen suprug Veljko Kuzmančević svoje utočište od gradske vreve pronašli u podnožju Avale, prava je retkost videti ih u centru prestonice. Iako njihova veza, zbog velike razlike u godinama, od početka privlači pažnju javnosti i medija, proslavljena kreatorka i talentovani kompozitor tome ne pridaju značaj i tvrde kako tek sad žive punim plućima. Shvativši da je manja sredina ipak bolja za ljubav od velikih gradova, pobegli su u prirodu i svoje gnezdo svili u miru i tišini naselja nadomak Beograda. U tom okruženju zajedno su osmislili nesvakidašnji spektakl „Večnost – simfonija koja hoda“, multimedijalni spoj muzike i mode pokretom. Uz modele iz Veričine kolekcije i pratnju velikog orkestra, kojim je Veljko dirigovao, posetioci su mogli da osete i veliki naboj emocija koje su autori preneli ovim performansom. Bračni par je potom otputovao u Njujork, u posetu njenoj mlađoj kćerki Mileni, a vratili su se početkom juna, neposredno pre nego što će obeležiti prvu godišnjicu njihove ljubavi. Verica i Veljko rado su ugostili magazin „Hello!“ u njihovoj oazi okruženoj zelenilom, sa pogledom na Šumadiju.
– Od septembra smo radili na tom zahtevnom projektu, koji je nastao iz ličnih pobuda i potrebe da pokažemo kako dvoje ljudi mogu da se vole i da žive zajedno bez obzira na godine, i da to može da se kaže iskreno i kreativno, kroz ono o čime se bavimo. Želim da napomenem da smo za ovih godinu dana dali samo jedan zajednički intervju. Sve ostalo su izmišljotine. Osećam se i malo povređeno jer oboje vrlo ozbiljno radimo, a ljude interesuju samo banalne stvari. Tri decenije sam u javnom životu i nekako je ponižavajuće kada nas ne pitaju za novu kolekciju ili muzičke uspehe, već da li se plašim da me muž neće voleti kad mi se jednog dana opuste mišići – kaže naša dizajnerka sa najdužim radnim stažom, koja se proteklih meseci uporno bori protiv predrasuda i različitih reakcija na njen brak.

Koliko je naša sredina spremna da prihvati neke druge vrste ljubavi?
Veljko: Ova sredina je neizmerno cinična. Osuđuje se razlika u godinama, na kojoj se u našem slučaju sve vreme potencira, ali garantujem da nijednoj majci to neće ni pasti na pamet ako joj se kćerka uda za tri decenije starijeg čoveka koji je odlično situiran. On joj garantuje sigurnost i, naravno, da se neće buniti. Ali, priča je drugačija kada je situacija obrnuta. Problem ovog društva je što emocija više nije u modi. Nije, zaboga, „kul“ da pokazujete svoja osećanja, ne smete ni da zaplačete, ni da se iskreno nasmejete. Ljudi su se i otuđili zato što su sprečili emocije da slobodno cirkulišu.
Verica: Kako pričati o ljubavi u vremenu u kome osećanja nisu dozvoljena i kada ona više nikoga ne zanimaju? Sada je u modi površnost, ceo život je banalizovan. Malo ko je spreman da sve ostavi zbog osobe koju voli. Sama činjenica da si se vratio u prirodno, zdravo okruženje ispunjeno iskonskom ljubavlju, znači da si prestao da se truješ. Sve ostalo je prolazno, promenljivo i nevažno.

Kada ste shvatili da je Veljko ljubav vašeg života?
Verica: Velika je razlika između moje slike u javnosti i onog što suštinski jesam i što je Veljko prepoznao čim smo se sreli. Godinama sam živela sama i nisam verovala da u stvarnom životu može da postoji ovakvo potpuno pripadanje, bezrezervno i bezuslovno. Osim kada su deca u pitanju. Onog trenutka kada se Veljko pojavio, ta snaga njegovog uma i karaktera bila je toliko impresivna da je u meni odmah probudila želju da nekome konačno pokažem ko sam zaista. To prilagođavanje nije išlo lako, jer sam dugo živela na ustaljeni način. Teško je promeniti navike, ali snaga ljubavi je neverovatna. Možda zvuči čudno kad kažem da je mene, sa ovoliko godina, svemu tome naučio neko mnogo mlađi. Ali, ja verujem u srodne duše. I verujem da mi nismo telo, već energija.

Da li ste za ovih godinu dana, koliko ste zajedno, naučili jedno od drugog?
Verica: Veljko me je naučio da su za sreću dovoljne male stvari. Pored njega sam došla do zaključka da sam skoro dve trećine života provela u zabludi. Hvala mu što me je vratio sebi.
Veljko: Sigurno je da žena koja toliko godina postoji i stvara poseduje ogromnu mudrost. Verica ume da oblikuje moju sirovu energiju, ponekad eksplicitnu i snažnu, i da je preusmeri na pravi put. Naučila me je da postoje različiti kompromisi, koji se moraju napraviti ako želite da pored sebe imate osobu koju volite.

Ostatak intervjua možete pročitati OVDE. 

Autor: Snežana Ilić, Life Content
Foto: Mirko Tabašević, Life Content