svet

October 17, 2009 17:19

By

Beogradski “Pozdrav Azri”

Kada je bend na bini Doma omladine zaprašio u četvrtak negde oko pola deset uveče "Nemir i stras" – nekoliko stotina fanova grupe "Azra" upalo je u delirijom iz kojeg više-manje nije izlazilo do kraja dvosatnog koncerta. Isto je bilo i dan kasnije na drugom koncertu benda "Pozdrav Azri". A kako je bilo na premijernom koncertu? U trenutku kada je Štulić odbio još jedan u nizu unosnih poziva da se vrati iz dugogodišnjeg samonametnutog izgnanstva u Holandiji i održi tri koncerta u "Areni Zagreb", Lajner i Hrnjak su obeležili 30 godina od izlaska "Azrinog" debitantskog singla "A šta da radim/Balkan". "Večeras će vas zabavljati vokalno-instrumentalni sastav ‘Pozdrav Azri’, a biće još gostiju…", pozdravio je publiku Lajner, na šta je neko iz dvorane viknuo "Džoni!". "Možda se i on materijalizira, nikad se ne zna", uzvratio je Lajner na pomen odsutnog Štulića, izazvavši smeh u Domu omladine. Lajnerov i Hrnjakov odlično uvežbana i raspoložena grupa je tokom dvočasovng žestokog rok koncerta podsetila na "Azrine" klasike nastale izmedju 1979. i 1984. godine poput "Lijepe žene prolaze kroz grad","Tople usne žene", "Pit i to je Amerika", "Plavi golub" ili" Igi Pop". Osim zagrebačkih gitarista Žana Jakopača i Miljana Bakića, "Pozdrav Azri" su pomogli i gostujući pevači Domagoj Vorberger, Novosađanin Branimir Rosić iz grupe "Branimir i neprijatelji", i Davorin Bogović, bivši pevač "Prljavog kazališta". Koncert je počeo pevanjem publike refrena hita "Užas je moja furka", i skandiranjem imena basiste Hrnjaku "Mišo, Mišo, Mišo…", koji je otišao iz "Azre" još 1982. godine, a gitaru je ponovo uzeo u ruke i zasvirao sa Lajnerom pre oko godinu dana. "Osamdeset prve smo svirali ovde Boris, ja i On…Džoni…lepo se vratiti ovde. Krasno. Prekrasno!", odgovorio je Hrnjak, sada duge i prosede kose, šaljući poljupce publici. Dok su se za mikrofonom smenjivali članovi benda i gostujući pevači, na trenutke ih je bilo jako teško čuti od publike koja je glasno pevala skoro sve, od prve do poslednje pesme, kao što su "Nemir i strast", "Provedimo vikend zajedno", "Fa fa fa", "A šta da radim" ili "Marina". Veliko finale, uz sve učesnike koncerta na bini, pripalo je pesmi "Odlazak u noć", a za bis Lajner je ustupio bubnjeve jednom prijatelju i zauzeo mesto pevača za "Užas je moja furka" i "Balkan", koje je čitava dvorana ekstatično ispratila pevanjem. Učesnici koncerta još jednom su se pojavili na pozornici, ali samo da se poklone uz zvuke sa razglasa "Azrine" pesme "Grad se beli". Kada su posle dvočasovnog koncerta u dvorani upaljena svetla, publika je počela glasno da negoduje i traži nastavak koncerta, ali joj nije udovoljeno.