Scandal

November 21, 2020 20:04

By

SCANDAL! Intervju Dragiša Baša: “Razmislio bih da li bih SARAĐIVAO SA CECOM!”

Jedan od najuspešnijih izvođača iz devedesetih Dragiša Baša povukao se iz javnosti kada je bio na vrhuncu slave. Međutim, nastavio je da piše kompozicije za poznate pevače i neke od njih su hitovi za sva vremena. Samo za SCANDAL! Baša objašnjava zašto se povukao sa javne scene.
– Od samog početka ja nisam bio neko ko je sebe preterano video u svemu tome, posebno u tom nekom konceptu samoreklamerstva koje je sastavni deo šou-biznisa. Dakle, nisam se video kao neko ko će raditi na svom reklamiranju, a to je ono što je najneophodnije. Znači, što više sebe, što više da je prisutan u javnosti, a to nisam ja.

Muzika iz devedesetih vratila se u nekom momentu na velika vrata, pa su i tvoje pesme zaživele ponovo, a tebe nigde nije bilo. Zašto?
– Ja kao čovek imam neku svoju dinamiku i način života i odnosa prema muzici. Pomalo mi je bilo monotono da radim na sopstvenoj karijeri, više sam se video na tom nekom studijskom radu, odnosno razmišljanju o različitim žanrovima, a to sam sve mogao radeći za duge. U tom radu za druge nisam potonuo u kliše, u neki prepoznatljiv izraz… Kada publika stavi na papir sve moje kompozicije i tekstove, a 99 posto je moje, osim u par nekih pesama, to su sve potpuno različiti žanrovi, dijametralno potpuno različite stvari, što je opet deo neke moje ličnosti i potrebe da budem drugačiji. Ja na taj način zabavljam sebe, a zabavljajući i animirajući sebe dolazio sam do tih pesama koje je kasnije i publika prepoznavala, a koje su bile sve, samo nisu bile trend, nisu bile kliše. To je isto kao i sve u životu, sve ima dve strane medalje.
U pesmi “Idemo dalje”, koja je postala negde navijačka himna, gostuje ti Mega Deki. Kako pamtiš tu saradnju?
– Deki i ja smo baš dobri prijatelji, ne srećemo se tako često, ali uvek je to najsrdačnije uz puno poštovanja, kao što je i počelo u tom nekom našem druženju i u pesmi koju smo zajedno uradili. Tako da, imam samo reči hvale i poštovanja za Dekija i njegovu porodicu.
U to vreme ste obojica bili popularni, da li je tada bilo sujete?
– Ne, nimalo! To je bilo baš prezabavno za nas. To je zaista jedan specifičan deo života koji je imao i svoju kulminaciju, i svoje rezultate i efekte. Apsolutno smo u svemu uživali.

“Nemanja Stevanović je bio brži od Nine Badrić”

Kako je došlo do saradnje sa Nemanjom Stevanovićem?
– Vrlo je zanimljivo. Pesma “Neko poput tebe” je na neki način postojala je u ženskoj verziji. Sasvim slučajno sam Nemanji pustio tu kompoziciju i tekst želeći da mu pokažem nešto na čemu u tom trenutku radim i njemu se to izuzetno dopalo i čovek me pita da prebacimo sve u muški tekst, a ja bukvalno tada očekujem odgovor od Nine Badrić kojoj sam tog dana ponudio pesmu. I ja počnem da razmišljam ubrzano i skontam da je to potpuno unisex tekst i kažem mu da može. I čovek je u roku od pola sata rekao da je pesma njegova i tu smo se dogovorili da bi se Nina dan nakon toga javila, oduševljena… Kreće da mi priča hvalospeve o pesmi, već je videla i aranžman, ali ja joj kažem: “Izvini, splet okolnosti je takav”. Pesma je otišla kod Nemanje i nije mi žao. Mislim da je to pesma koja je ubedljivo ostavila najveći rezultat u dosadašnjoj njegovoj karijeri, e sad, ja sam imao neke ideje i koncept misleći da pesme koje on treba da radi moraju da budu baš tako velike, spektakularne, raskošne, sa raskošnim aranžmanima i produkcijom i da on treba da bazira karijeru na nekim velikim koncertima, međutim, on je to malo drugačije video. Ali ono u čemu smo saglasni je činjenica da je to najznačajnija pesma u njegovoj karijeri. To on napomene u svakom intervjuu.
Istina, ta pesma će sigurno biti hit dugo…
– Hvala ti što tako misliš!
Pa video sam komentare da će je ljudi slušati i sto godina…
– Da, da. Tako je.
Kako je pesma od Mire Škorić završila kod Dragane Mirković?
– Da li mi veruješ da se toga više i ne sećam… Toliko je bilo tih nekih planiranja i razmišljanja, a na terenu se dešavalo drugačije. Ne mogu da se setim detalja. Misliš na pesmu “Nešto lepo”?
Da, tako je…
– Više se ne sećam toga, ali ono što mi zaista znači je činjenica da je Dragana moju pesmu bukvalno definisala kao najdražu pesmu u celoj svojoj karijeri i to mi je pričala privatno jednom prilikom, a iznela je to i u pojedinim medijima. I čak su joj deca priredila iznenađenje i iznenadili je za rođendan. Naučili su da odsviraju i otpevaju tu pesmu znajući da joj je baš ta najdraža, što je neverovatno specifično s obzirom na to šta je sve žena uradila… Ali ono što je činjenica da zaista nekih deset ili petnaest pevača iz te, slobodno mogu da kažem prve kategorije, izdvaja moje pesme kao najdraže u karijeri ili čak kao najznačajnije ili najuspešnije.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Dragana Mirković (@dragana_mirkovic)

“Dragana Mirković je izabrala moju pesmu kao svoju omiljenu, na to sam izuzetno ponosan!”

U kakvom ti je sećanju ostala saradnja sa Draganom?
– U savršenom sećanju. Prema Dragani imam ogromno poštovanje. Sve najlepše, sve najbolje… Sa njom je savršeno raditi, i njena emocija, interpretacija i sve ostalo je na najvišem mogućem nivou.
Da li pesme nađu pevače ili pevači nađu pesme?
– Pa nema pravila, uvek se dešava ono što mora da bude. Po mom mišljenju, stvarnost je ono što se desi, a drugo je ono što mi mislimo i želimo. A u stvari uvek se desi kako treba i mora da bude, e sad, nekad je to na zadovoljstvo i sreću i mene kao autora i pevača i publike, a nekad je manje poklapanje. Međutim, ima raznih priča. Mogu da kažem da ne prepoznaju ljudi odmah sve stvari. Na primer, Nikola Rokvić je pričao o pesmi “Med i slatko grožđe” kako njegov otac Marinko nije prepoznao tu pesmu i sam Nikola je o tome pričao, ali na opušteniji način jer to sada i Marinko peva na svojim nastupima na moje veliko zadovoljstvo, inače izuzetno poštujem celu porodicu Rokvić. I Marka, i sa njim sam sarađivao, i sa Marinkom, i sa Nikolom. Ali eto, Marinko nije prepoznao pesmu Med i slatko grožđe uz svo svoje iskustvo.
Šta je rekao Marinko?
– Ma daj! Pa nećeš valjda to da snimaš?! Pa su bile neke polemike, a danas se tome svi smejemo jer je to pesma koja će ostati u narednih sto godina… Nikola se zaljubio u pesmu na prvu, međutim, dođe on i kaže: Sve smo se dogovorili, sve smo rešili, samo jednu stvar te molim da mi promeniš! I ja kažem: Šta? Pa kaže: Ovaj stih med i slatko grožđe…
Pa to je glavna stvar…
– I ja kažem: Ma kakvi, nema govora o tome! I onda su bile sugestije, pa kao popusti… Ima autora koji izlaze u susret izvođačima, neki moji saradnici su nekad fleksibilniji, ali ne radi se o tome i naravno niko nije srećniji od Nikole što sam bio dosledan. Taj naslov je esencija.
Kako je došlo do saradnje sa Sekom? Jel ona našla tvoju pesmu ili pesma nju?
– Pa Seka je, mislim da ima sedam ili osam mojih pesama od kojih je najuspešnija “Rođena sa vukovima”… To je pesma koja je zaista ostavila dubok trag u njenoj karijeri i koju ona izuzetno voli…
Mislim da joj je jedna od omiljenih…
– Da… Često mi je pričala da je i krugu njenih prijatelja to omiljena pesma, a ona zaista ima velike hitove, a Dragan Brajović Braja je ostavio najveći pečat na njenu karijeru, kao i Dejan Abadić. A sa druge strane, ja sam srećan što sam uspeo da sa tom pesmom doživim neverovatne stvari, čak sam imao molbe da se ta pesma obradi na turskom. Jedna od najeminentnijih pevačica turskih mi je tražila, a da ne pričamo da je Seka izvodila i po dva puta na koncertima u Areni. To je jedna od tih mojih čudesnih kreacija na koje sam zaista ponosan i mogu da ih sam svrstam u sopstveno remek-delo.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by SEKA ALEKSIĆ (@seka_aleksic)

“Nije istina da je Seka teška za saradnju”

A kakva je Seka za saradnju? Kažu da je jako teška…
– Što se mene tiče, savršena! Ni najmanju sitnicu nismo imali kao problem, ni kreativno, ni poslovno, ma ni u jednom segmentu nismo imali neko razilaženje. Ali ja zaista to nisam doživeo sa svim ovim ljudima o kojima pričam. Ne znam šta znači nesporazum, šta znači neslaganje, oni su svi bili preozbiljni i sa puno intuicije koja je bila najneophodnija u svemu tome. Dakle, oni su to pažljivo slušali i uživali u tome što smo zajedno stvarali. Zato izdvajam primer Nikole koji mi je tražio promenu tog stiha koji je naslov pesme, ali to su pojedinačni slučajevi, možda imam par takvih primera da iznesem. Nikola peva još jednu moju pesmu, to je duet “Uzmi ili ostavi” koju on izvodi sa Darom Bubamarom.
Aco Pejović je po tvojoj pesmi nazvao koncert u Areni?
– Tako je. Preponosan sam i na tu pesmu. Aco je u mnogo intervjua nazvao autobiografskom, što dovoljno govori. Biti autor numere koju je Pejović nazvao autobiografskom i po kojoj je nazvao koncert i koju je namenio svojoj ženi, to je mislim…
Jel to namenski rađena pesma za njega ili je on sam odabrao?
– To je neka čudesna sredina. Postoje pesme, ja pišem potpuno podjednako i imam uspehe i kod muških i kod ženskih pevača, a to je neka pesma u kojoj smo se našli i ja iz svog ugla sa svojom nekom životnom pričom i svojim nekim iskustvima i emocijama, a naravno misleći na njega. To je ono gde se poklapaš sa samim sobom, a pišeš za pevača kojeg izuzetno poštuješ i za koga sam i zamišljao da će mu doneti taj efekat kod publike. Jedino što mi je žao, to mogu da kažem, jeste što nikad nije snimljen spot, ali Aco je neverovatan. Prošli put kada smo razgovarali mi je rekao: Pa snimićemo, a prošlo je možda devet godina od kada je pesma izašla i koja se neverovatno penje, penje, penje…
Ali možda i uradi spot naknadno?
– Moguće, to bi bio i presedan i baš bih voleo. Mislim da ta pesma baš zaslužuje neku priču i ekranizaciju. Inače, pesma koju takođe moram da pomeneme jer je bila moja prvo autorsko delo je “Propalica”. Nju sam ja snimio i pevao pre 25 godina, a Aco je prošle godine prepevao, tako da o Aci sve najbolje. Šta dalje reći o čoveku koji je obradio pesmu Tome Zdravkovića i moju “Propalicu”… To je za mene čast.
Mnogi mladi nisu ni znali da je u originalu to tvoja pesma. Oni su tu pesmu dočekali kao neku novu. Kako si se osećao dok si je pisao za sebe?
– Upravo ta pesma je jedna od dve ili tri za koje ja nisam pisao tekst. Radio sam kompoziciju, a Vesna Petković tekst. Imao sam dosta sugestija oko teksta, čak i poneki stih, ali to sada nije ni važno, nikada nisam insistirao na toj autorizaciji i koautorstvu. Vesna je napisala sjajan tekst. Prvo sam dobio tekst koji sam malo korigovao, a onda sam uradio kompoziciju i doživeo sam tu pesmu prvog trena kad sam video taj tekst, on je sam pevao. Inače sam kao pevač objavio dva albuma, jedan je “Idemo dalje” i na tom albumu jedino je “Propalica” moja autorska pesma, a na drugom albumu “Ostani živ” ja sam autor svih kompozicija i tekstova. Taj album je izašao kada je bilo bombardovanje i dobio je mnogo dobre kritike eminentnih muzičara, međutim, baš tada sam počeo da radim muziku za druge.
Kada ti je Pejović tražio tu pesmu, da li si imao dilemu može li on to da iznese?
– Za mene je najvažnije bilo kolika je njegova želja i poštovanje prema toj pesmi i dalje nije bilo ni razmišljanja. Teško je biti previše pametan i razmišljati. Ja nisam nikome od tih pevača ni menadžer, ni producent. Možda bih sve to uradio sa više sugestija da imam neku veću moć i da mogu da utičem, međutim, sve moje kolege znaju da taj uticaj ne zavisi više od nas. Tu je i njihov marketing, i nivo, i logika, i način rada… To je u domenu njihovog rada. I “Rođena s vukovima” je imala samo radni spot sa promocije i to je to.
Sa pravim vukovima, sećam se.
– Da, tako je. Ali to nisu spotovi, a da je urađen najskuplji spot u istoriji šou-biza u Srbiji, verovatno bi to bio još neki nesaglediv efekat. Čak i ta moja “Propalica” nema spot, a pevao sam je 25 godina. Ja sam negde imao i sreću da pesme postaju kultne, a možda one ostavljaju ljudima šansu da sami stvaraju te neke svoje slike.
Sa kim bi voleo da radiš, a niste još radili?
– Sa Lukasom, Cecom, Brenom, Zdravkom Čolićem, Juricom Pađenom, Vojkanom Borisavljevićem, koji je autor numere “A sad adio”… Jurica je pak rok legenda Hrvatske, bio je i te kako blizak sa Džonijem Štulićem. Njemu je Pol Makartni ukrao kompoziciju.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by C E C A (@cecaraznatovic)

“Sa Cecom sam bio na korak od saradnje”

Evo Ceca uveliko traži pesmu, a za pet godina našla je samo tri. Imaš li ti nešto da joj ponudiš?
– Izuzetno je cenim i poštujem, kao i sve ostale koje sam nabrojao. Oni su najveća inspiracija za sve autore, pa i za mene svakako. To su preozbiljne karijere, pa bi čovek morao baš dobro da razmisli. Ja jesam bio u nekim periodima možda čak i blizu saradnji sa Acom, a sa Cecom sam bio na korak od saradnje, ali desili su se neki spletovi okolnosti, kao što je sve u životu splet okolnosti. Možda i slučajno, a pošto ništa nije slučajno, tada nismo sarađivali. Možda i dođe do saradnje, ali bih morao ozbiljno da razmislim o tome…
Nemaš neku konkretnu ponudu?
– Možda i imam za Lukasa.
Pa on baš sada radi album, vraća se u PGP na velika vrata…
– Imao sam neku pesmu koja je rađena za neku seriju, pesma je bila kod njega, a onda je došlo do razlaza u saradnji. Bend koji ga je pratio ne radi više s njim i pesma je ostala u vazduhu… To je taj splet okolnosti o kom pričam, a inače, članovi benda su mi i preneli da mu se pesma sviđa…
Šta trenutno radiš?
– Pre nego što kažem šta radim, voleo bih da pomenem još par ljudi koje izuzetno cenim i da dam šansu publici da poveže sve te pesme baš zato što nije nikad imala priliku da ih stavi ovako u kontekst sa jednim autorom. To su pesme koje su ostavile izuzetan trag na publiku su pesme “Konačna odluka”, osvojila je drugu nagradu na jednom festivalu, a izvela je Milica Todorović, zatim Dejan Matić koji je osvojio trežu nagradu na istom festivalu, u pitanju je pesma “Ako mi odeš ti”. Sa njim neizmerno volim da radim, obožavam njegov vanserijski vokal.
I Milica je vanserijska pevačica?
– To nema potrebe da pričam, Milica je fenomen. O tome govori i njeno iskustvo sa Kusturicom i svetskim producentima s kojima je radila i koji su joj nudili saradnju, a meni je posebno zanimljivo što je ona nakon brzih pesama koje su obeležile njenu karijeru, devojka je došla do balade “Konačna odluka” i sat vremena je plakala dok je slušala demo i u nekim neverovatno brzim okolnostima je rešila da se pojavi na tom festivalu, i to ne planirajući.
Ta pesma je prilično teška za njene godine…
– Pa jeste, ali to je dokaz da publika prepoznaje i želi različite sadržaje. To je kao da od jednog glumca uvek čuješ i vidiš iste sadržaje, a publika želi da vidi i šaljivo, i bezobrazno, i neozbiljno, i preemotivno i na kraju krajeva sve najveće karijere.. Kada bi analizirao “Bijelo dugme”, kada ih staviš u kontekst, oni imaju pesme “Kad zaboraviš juli” i “Doživeti stotu”, pa kakve to veze ima jedno s drugim?
Samo je isti izvođač…
– Tako je, ali to je po meni upravo veličina da čovek može da se prepoznaje u različitim manirima i sadržajima i upravo je bio čudesan efekat koji je Milica ostavila. Veliki broj ljudi je tu pesmu proglasio njenom najboljom pesmom. Takođe moram da pomenem i Kaju koju obožavam i cenim što se tiče pesama i posla. Jedna od mojih najznačajnijih pesama je “Htela bih” koju je i sama Kaja proglasila najuspešnijom pesmom u karijeri.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Nataša Bekvalac (@bekvalceva)

“Natašu Bekvalac tek čeka sjajna karijera”

Neposredno pred koronu Nataša Bekvalac je otvorila koncert u Areni tvojom pesmom Ja sam dobro…
– Pa jeste i to je za mene bila velika čast i velika radost. Kada je ta pesma u pitanju, to je jedna od tih par pesama za koje nisam ja pisao tekstove, moja je samo kompozicija, a Nataša je radila taj tekst i ono što mi dodatno paše na celu tu priču jeste činjenica da je i Nataša u nekakvim svojim javnim pričama okarakterisala tu pesmu kao najdražu u karijeri. Njen koncert je bio spektakularan u produkciji Sky musica koju izuzetno cenim i poštujem. Na tom koncertu je bila još jedna moja pesma – Najgora i zaista sam bio impresioniran. Bio sam sa porodicom na koncertu i bili smo šokirani jer je sve bilo na svetskom nivou.
Kako je raditi sa Natašom Bekvalac, jeste li lako našli zajednički jezik ili je ona komplikovana?
– Pa Nataša je potpuno nešto nesvakidašnje. Njena intuicija, njena brzina, njeno razmišljanje… To su bile momentalne odluke i prepoznavanje i tih pesama koje smo radili. Ja sam za nju radio tri pesme – “Nikad ne reci nikad”, “Ja sam dobro” i “Najgora” i ono što je meni posebno značajno jeste to da su sve te pesme kod nje izazvale emocije i emotivno ih je doživela, a prenos na publiku bio je fantastičan. Ispada da o svakome od njih pričam sve najbolje, ali ne mogu nikoga da dovedem u vezu sa Natašom je jer je ona zaista nešto jedinstveno na celom Balkanu. Ja joj želim veliki uspeh i mislim da će njeni uspesi ići samo još više ka vrhu iz godfine u godinu.
Da li postoje neke anegdote sa snimanja?
– Kada ljudi slušaju recimo “Ja sam dobro” koja otvara njen spektakularni koncert, niko se ne bavi time da raščlanjuje tu kompoziciju i tu melodijsku liniju. Zanimljivo je da su i Dejan Abadić i Nataša imali želju i viziju oko te kompozicije i onda sam ja na njihovu ideju uradio namenski kompoziciju. Hteli su da ta kompozicija bude na nivou klasične melodije, dakle klasične muzike, odnosno, kao kada bih sada komponovao kompoziciju za Bočelija. I kada raščlaniš tu melodiju, shvatiš da ona ima sve segmente klasične muzike, a koja u ovoj formi dobija taj neki egzotični tehno-haus ambijent mističnu fantastičnu notu.
S kim si još sarađivao?
– Pomenuo bih i Minu Kostić koja peva moju pesmu “Još jedna u nizu”, inače obožavam Minu i njen vokal. Zatim tu je numera za Dinču “Ćuti i vozi” i za Đavolice “Nije svako piće” i to je nešto potpuno različito od onoga što inače radim. Devojkama koje su bile u grupi Đavolice želim sreću, ali mi je žao zbog publike što tako nešto nije opstalo. Takođe moram da pomenem i Marka Bulata. On peva moju pesmu “Kada piješ sam”. On je moj najveći prijatelj na estradi, njegovi i moji roditelji su prijatelji iz rane mladosti. Nas dvojica imamo slične priče sa braćom, i ja sam kao i on izgubio brata koji je bio poznati novinar i koji se pojavljuje u spotu za pomenutu pesmu.

AUTOR: IVAN VUKOVIĆ/SCANDAL!

FOTO: IVAN VUČIĆEVIĆ/SCANDAL i INSTAGRAM